Gotovo da nema razgovora o vozilima u kojem neko neće s nostalgijom uzdahnuti i reći: „Nekad su se auti pravili da traju.“ Ta rečenica postala je mantra onih koji vjeruju da su moderni automobili, krcati elektronikom i plastikom, tek blijeda sjena robusnih mašina iz prošlosti. Istina je, ipak, znatno složenija.
Najčešći uzrok „smrti“ automobila iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća nije bio kvar motora, već korozija. Hrđa je nemilosrdno proždirala pragove i podvozje. Prekretnica se dogodila sredinom osamdesetih (Audi, Porsche) uvođenjem pocinčane karoserije. Podaci su neumoljivi: 1976. godine čak 90% vozila starih šest godina imalo je ozbiljnu koroziju; 1990. taj postotak je pao na svega 6%. Danas su strukturni problemi s hrđom u prvih desetak godina prava rijetkost.
Kada govorimo o trajnosti, mislimo na motore. Modeli iz devedesetih, poput Mercedesovih dizelaša ili Toyotinih agregata, postali su sinonim za dugovječnost jer su bili mehanički jednostavni. Današnji motori su čudo tehnologije, izvlače više snage uz manju potrošnju, ali su preciznije izrađeni i zahtijevaju strogo održavanje.
Njihova sofisticiranost je ujedno i njihova slaba tačka: dok je stari auto mogao raditi „uz pomoć štapa i kanapa“, kvar jednog senzora na modernom vozilu često znači potpuno zaustavljanje.
Jednostavnost popravke bila je najveća prednost starih auta. Danas je to gotovo nezamislivo bez specijalizovanih računara i softvera. Prema podacima ADAC-a, najčešći uzroci zastoja modernih vozila (osim akumulatora) su upravo softverski kvarovi. Također, zamjena modernih LED svjetala ili senzora nakon manjeg sudara može koštati nekoliko hiljada eura, što je nekada bila vrijednost cijelog automobila.
Iako se starih auta sjećamo kao neuništivih, njihovi enterijeri su često bili puni tvrde plastike koja je pucala, a zvučna izolacija je bila minimalna. Moderni automobili su u tom pogledu „druga dimenzija“ – tihi su, mekani na dodir i puni opreme.
Najveća zabluda je mit o „debelom limu“. Stari automobili su bili kruti, što je značilo da se energija sudara prenosila direktno na putnike. Moderni automobili imaju zone gužvanja koje apsorbuju udarac. Uz zračne jastuke, ABS i ESP, preživljavanje u teškim nesrećama danas je neuporedivo vjerovatnije nego prije 40 godina.