Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump, nakon sastanka s generalnim sekretarom NATO-a Markom Rutteom, rekao je da neće biti njegovog planiranog susreta s Vladimirom Putinom u Budimpešti.
"Otkazali smo sastanak s predsjednikom Putinom. Stekao sam utisak da nećemo postići ono što smo trebali postići. Zato sam ga otkazao, ali ćemo to učiniti u budućnosti", rekao je Trump.
Jednostavno, došlo je vrijeme
Do otkazivanja očekivanog sastanka je došlo nakon što je Rusija ponovo odbila primirje u Ukrajini. Trump je objasnio kako razgovori s Putinom mogu biti dobri, ali da trenutno u konačnici "ne vode nikuda", te da je zbog toga otkazan planirani sastanak u Mađarskoj.
Međutim, odlučio je udariti Kremlj i uvesti neke od najvećih sankcija koje su Sjedinjene Američke Države nametnule Rusiji - protiv dvije najveće ruske naftne kompanije Rosneft i Lukoil, a sve s ciljem da se Putina natjera da sjedne za pregovarački sto u što težem položaju.
"Eto, jednostavno sam osjetio da je došlo vrijeme", rekao je Trump na pitanje zašto je uveo sankcije protiv dvije najveće ruske naftne kompanije.
Govoreći u Bijeloj kući zajedno s generalnim sekretarom NATO-a Markom Rutteom, Trump je izrazio frustraciju zbog rata koji i dalje traje. O Putinu je rekao: "Nadam se da će postati razuman". Zatim je o svom ukrajinskom kolegi Volodimiru Zelenskom rekao: "I nadam se da će i Zelenski biti razuman. Znate, za tango je potrebno dvoje, kako kažu".
Analiza sankcija
Nove američke sankcije nisu samo "šamar po ruci“ – one su udarac u stomak ruske ratne ekonomije. Naftni giganti Rosneft i Lukoil predstavljaju „dva motora“ koja pumpaju novac kroz krvotok ruske vojske, piše Sky News.
Washington je ovaj hrabar potez predstavio kao pokušaj da se "umanji sposobnost Kremlja da prikuplja prihode za svoju ratnu mašinu".
Nafta je krvotok Rusije, a Ministarstvo finansija SAD pod Trumpovim vodstvom upravo je presjeklo dotok krvi. Ali, svaki udarac u ringu nosi rizik samopovređivanja — postoji mogućnost i kolateralne štete.
Stezanjem obruča oko ruskog naftnog sektora, predsjednik zapravo steže i grudi globalnog tržišta – a američke pumpe bi mogle osjetiti pritisak. Bijela kuća računa da će geopolitička dobit na kraju nadmašiti domaću bol.
Ta kombinacija samouvjerenosti i opreza najbolje opisuje njegov pristup – maksimalan pritisak, ali s pogledom na cijene kod kuće.
Evropa je brzo reagovala, prateći Vašingtonov stav, uvela ograničenja na uvoz i zatvorila rupe u pomorskim propisima. EU je jasno poručila da je na Trumpovoj strani i da zapadni savez ostaje čvrst. S obje strane Atlantika znaju da bi Moskva iskoristila svaku pukotinu u jedinstvu i provukla se kroz nju.
Trumpove sankcije nisu samo kazna – one su strateški rizik s ciljem da se Putin dovede u ćošak – ali margina greške je izuzetno tanka. Ako cijene energije porastu ili se saveznička kohezija raspadne, Trump bi se mogao naći u konopcima.