Godine prolaze, a nadležni u Evropi još uvijek ne uspijevaju pronaći efikasan način da stanu u kraj manipulacijama s kilometražom. Još 2018. objavljena je studija o prevarama s kilometražom koja je pokazala da, zbog nedostatka pravne zaštite i razmjene podataka, ovakve prevare stalno rastu, posebno kod polovnih vozila iz uvoza, gdje čak oko 50 posto automobila ima vraćenu kilometražu.
Iako su nakon toga najavljene mjere za zaštitu kupaca, konkretni rezultati i dalje izostaju. Razmjena podataka o kilometraži između država još uvijek nije zaživjela, a mnoge zemlje nisu ni uspostavile sistem prikupljanja tih podataka, što dodatno otežava borbu protiv prevara.
Postavlja se pitanje bi li sama razmjena podataka uopće riješila problem. Iskustvo pokazuje da vjerovatno ne bi, jer se manipulacije dešavaju čak i tamo gdje se kilometraža redovno prati. To jasno ukazuje da je potreban strožiji pravni okvir i efikasnije kažnjavanje prevaranata.
Trenutno, iako zakoni predviđaju kazne za obmanu kupaca, sudska praksa često je neujednačena, a procesi dugotrajni. Zbog toga se mnogi oštećeni ne odlučuju na tužbe. U jednom slučaju kupac je čekao pet godina da dobije presudu, a na kraju mu je dosuđena relativno mala odšteta, uprkos dokazanoj manipulaciji kilometraže.
Dodatni problem predstavlja i to što čak ni dokaz o vraćenim kilometrima ne garantuje uspjeh na sudu, posebno ako je vozilo promijenilo više vlasnika.
I dok se rješenja još uvijek traže, jedna država je već povukla konkretan potez. Početkom 2026. u Uzbekistanu uveden je zakon prema kojem svaki prodavač mora jasno upozoriti kupca ako je kilometraža mijenjana. U suprotnom, slijedi novčana kazna od oko 600 eura, što u lokalnim uslovima predstavlja ozbiljan iznos.
Ovaj jednostavan model pokazuje da je problem moguće riješiti jasnim pravilima i brzim sankcijama. Dok drugi još uvijek traže rješenja, ovakav pristup već daje konkretan odgovor na dugogodišnji problem prevara s kilometražom.