Mozak nikada nije bio izložen tolikoj količini informacija kao danas. Svakodnevno se izmjenjuju slike, zvukovi i poruke koje neprestano traže našu pažnju. Iako tehnologija donosi mnoge prednosti, stručnjaci upozoravaju da sve češće odgađamo ono što je mozgu najpotrebnije odmor. Neurolog dr. Baibing Cheng istaknuo je da moderni način života neprestano stimulira živčani sistem i remeti prirodni ritam koncentracije i oporavka.
„Našem mozgu treba vrijeme bez podražaja kako bi se oporavio i zadržao sposobnost dubokog fokusa“, rekao je, prenosi Daily Express.
Dr. Cheng, poznat i kao dr. Bing, upozorio je na negativne učinke pretjeranog tipkanja i „skrolanja“ po mobitelu. Objasnio je da stalna upotreba mobitela može dovesti do pet ozbiljnih problema u radu mozga. Prvi je takozvani dopaminski preopterećenje.
„Svaki put kad prijeđete prstom po ekranu, mozak dobiva malu dozu dopamina, hemikalije koja stvara osjećaj nagrade. S vremenom, mozak počinje žudjeti za tim kratkim naletima novosti umjesto za dugotrajnim, fokusiranim naporom“, pojasnio je.
Kao posljedica toga javlja se kraći raspon pažnje i osjećaj da je teško čitati knjigu ili se koncentrirati na predavanje. „Neprestana novost koju mozak prima skrolanjem tjera prefrontalni korteks da stalno skače s jedne stvari na drugu, pa stvarni život počinje djelovati presporo“, navodi dr. Bing.
Istaknuo je i da stalna vanjska stimulacija smanjuje kreativnost, jer mozak nema priliku za mentalni odmor i duboko promišljanje. Kada se taj proces prekine, gubi se sposobnost refleksije i stvaranja novih ideja.
Osim toga, dolazi do emocionalne desenzibilizacije i povećane tjeskobe. „Previše brzih i kontrastnih emocija, šokantnih, smiješnih i tužnih sadržaja u kratkom vremenu, može otupliti našu osjetljivost i smanjiti empatiju“, upozorio je.
Dodao je i da mozak nije stvoren za neprestanu novost: „Zato stalno prebacivanje između sadržaja iscrpljuje radnu memoriju, aktivira stresne krugove i ostavlja nas mentalno iscrpljenima.“
Zaključak je jednostavan, naš mozak ne treba stalno nove podražaje, nego trenutke tišine u kojima se ponovno povezuje sa samim sobom.