U periodu od 19. marta do 20. jula u Republici Srpskoj bez posla je ostalo ukupno 9.028 osoba, dok je u istom istom periodu u FBiH bez posla ostalo više od 23.000 radnika, podaci su entitetskih zavoda za zapošljavanje.
To znači da je u proteklih četiri mjeseca svakodnevno bez posla ostajalo 266 radnika u našoj zemlji! Nažalost, i ova porazna brojka je samo ono što nam pokazuje zvanična statistika, jer ovdje nisu evidetirani radnici koji su ostali bez posla, a nisu bili prijavljeni i koji neće biti obuhvaćeni nikakvim programom državne pomoći.
Nadalje podaci Agencije za statistiku BiH kažu da je najveće smanjenje radne snage zabilježeno je u oblastima umjetnosti, zabave i rekreacije, te djelatnosti pružanja smještaja, pripreme i usluživanja hrane.
I pored poraznih brojki nadležne institucije ne izlaze sa učinkovitim modelima pomoći privredi, te se postavlja logično pitanje otvara li se za poslodavce, a samim tim i hiljade radnika novi krug pakla - gašenje biznisa, smanjenje plata i/ili otkazi. Analitičari su uvjereni da je to naša neminovnost jer nas tek čeka pravo suočavanje s posljedicama lockdowna do kojeg je dovela pandemija koronavirusa.
Novoformirano Udruženje poslodavaca trgovine, turizma i ugostiteljstva „Horeca RS“ je već izašlo sa tvrdnjama da je bez konkretnih mjera pomoći od strane institucija upitan opstanak 15.000 radnih mjesta u ovim branšama. U autoprevozničkim preduzećima zbrajaju gubitke još od marta kada su zaustavljena gradska, međugradska i međunarodna putovanja. Situacija se nije popravila ni nakon popuštanja mjera, promet je i dalje smanjen za 90 posto, i nema naznaka kad bi moglo doći do uspostave svih postojećih linija, i u onom intezitetu kojim se saobraćalo prije pandemije, a zatvorene evropske granice sa sobom su odnijele svaku nadu da će ove godine uopšte moći finasijski da se oporave.
Zbog zaustavljanja evopske privrede, u velikim problemima je i drvna, mašinska, metalska, tekstilna i prerađivačka industrija gdje privrednici rade sa 30 do 50 posto kapaciteta. Stoga ekonomisti i preduzetnici nimalo optimistično ne gledaju na ono što nam nosi budućnost.
Ekonomista Alen Tarabić kaže da je sama odluka Vlade RS da ne pomaže preduzećima koja nisu imali drastičan pad prihoda bila pogrešna jer ovdje nije riječ o kratkoročnoj ekonomskoj krizi i kratkoročnom samnjenju prihoda. Korona kriza, naglašava, uzdrmala je i puno jače ekonomije, i dok su njihove vlade već odavno izašle sa planove za oporavak realnog sektora, mi smo ostali zarobljenici jedne mjere koja na kraju nije ni dotakla većinu sektora, što može dovesti samo do jednoga – potpunog kolapsa privrede.
I dok se, navodi, omogućio tromjesečni rok za reprogramiranje nekih obaveza, istovremeno institucije u jednoj ovako teškoj situaciji, nisu našle za shodno da se odreknu bar dijela prihoda, iako bi na taj način puno više pomogli privredi i dali veći elan ljudima da se bore za svoje biznise i ostanak u zemlji. U ovakvom ambijentu dok ekonomska kriza trese cijeli svijet, bez mjera od strane države, firmama predstoji teška borba za opstanak, mnogima i zatvaranje, rezanje plata, ali i otkazi, uvjeren je Tarabić, prenosi Buka.ba.
Brojne firme, ističe, za isplatu plata kakve su bile prije krize jednostavno nemaju novaca. Zato vjeruje da će dobar dio njih, ako već nije, ići prema smanjenju plata, ali i u pravcu davanja otkaza. Većina Siromaštvo A koliko je situacija ozbiljna pokazuje i dokumentu Svjetske banke “Ekonomski i socijalni uticaj COVID-19” gdje se u djelu posvećenom BiH kaže da će zbog krize izazvane korona virusom potrošnja u BiH pasti za 3,5 do 6,7 procenata, da će od 35.000 do 85.000 osoba postati siromašno, a kao dodatani problem se navodi činjenica da većina tih ljudi, njih 60 posto, neće biti obuhvaćena nikakvim programom državne pomoći jer je riječ o naprijavljenim radnicima koji ostaju bez posla ili dijela primanja, a koji ne ispunjavaju uslove da dobiju naknadu s biroa ili bilo kakvu drugu pomoć. “U zavisnosti od toga da li će kriza trajati jedan ili dva kvartala, oko 35.000 do 85.000 osoba će vjerovatno postati siromašno. Prije pandemije je siromaštvo među radnicima u najviše pogođenim sektorima iznosilo oko 9 procenata. Međutim, ta će se stopa vjerovatno povećati na 11 procenata u scenariju 1 i na 15 procenata u scenariju 2”, stoji u analizi.
