Dugotrajni svemirski letovi imaju značajan utjecaj na mentalno zdravlje kosmonauta zbog kombinacije fizičkih i psiholoških opterećenja, izjavila je vanredna profesorica Univerziteta Rešetnjov Natalija Livak.
Livak je za RIA Novosti istakla da se faktori stresa tokom misija u svemiru dijele na somatske i psihogene, pri čemu psihogeni predstavljaju veći izazov za posadu.
Ona je navela da somatski stres uključuje bestežinsko stanje te opterećenje tokom lansiranja i slijetanja, dok psihogeni faktori obuhvataju izolaciju, ograničen prostor i specifične uslove života i rada u orbiti.
Istakla je da ekstremna priroda svemirskih misija predstavlja glavni izvor stresa, uz visoko kompleksne zadatke koji od astronauta zahtijevaju širok spektar vještina, od tehničkih popravki do svakodnevnih aktivnosti u bestežinskom stanju.
Kao dodatni problem navodi se ograničen životni prostor i pojava takozvane „deformacije senzornog polja“, pri čemu stalna buka na Međunarodnoj svemirskoj stanici dostiže oko 60 decibela, što može uticati na san i koncentraciju.
Livak je dodala da se u svemiru mijenjaju i čulne percepcije, uključujući i ukus hrane, što dodatno otežava prilagođavanje uslovima u orbiti.
Među faktorima stresa izdvojila je i socijalnu izolaciju, kao i moguće međuljudske konflikte u malim posadama koje su upućene na stalnu blisku saradnju.
Prema njenim riječima, astronauti se s pritiskom nose kroz emocionalnu kontrolu i strogo strukturisan režim rada i odmora.
Navela je i da se prije misija koriste psihološke pripreme, uključujući motivacione metode i simulacije kriznih situacija.
Livak preporučuje i organizaciju vremena po principu „8x8x8“, osam sati sna, osam sati rada i osam sati ličnog vremena, kao način očuvanja psihološke stabilnosti tokom dugotrajnih misija.