Divovski „leptir“, urezan u tlo Marsa prije više miliona godina, ponovo je u fokusu naučnika. Riječ je o asimetričnom udarnom krateru u regiji Idaeus Fossae, neravnom području sjevernih nizina koje je u dalekoj prošlosti bilo vulkanski aktivno.
Krater veličine Manhattana
Ovaj neobični krater proteže se oko 20 kilometara u smjeru istok–zapad i 15 kilometara sjever–jug. Njegova veličina je impresivna. Unutar njegovog dna mogao bi se smjestiti cijeli njujorški otok Manhattan. Za razliku od većine udarnih kratera u Sunčevom sistemu koji su pravilnog, kružnog oblika, ovaj je nastao pod specifičnim okolnostima.
Kako je nastao „svemirksi leptir“?
Naučnici ističu da je krater dobio svoj prepoznatljiv oblik jer je asteroid udario u površinu Marsa pod izuzetno plitkim uglom. Takav sudar uzrokovao je neravnomjerno izbacivanje materijala, formirajući dva velika režnja, odnosno kamena krila uzdignutog tla prema sjeveru i jugu. Dno kratera poprimilo je nepravilan oblik, dodatno naglašavajući sličnost sa insektom.
Najnovije slike generisane su digitalno na osnovu topografskih podataka orbitera Mars Express, koji kruži oko planete još od 2003. godine. Iako su ovakvi „leptirasti“ krateri izuzetno rijetki, ESA je sličan primjer zabilježila još 2006. godine u regiji Hesperia Planum.
Tragovi vode skriveni u „krilima“
Analiza podataka donijela je posebno važno otkriće. Naučnici su primijetili da su „krila“ kratera znatno glađa od njegovog valovitog dna. To sugeriše da je izbačeni materijal bio „fluidiziran“, što znači da je u trenutku udara bio pomiješan s vodom.
Vjeruje se da je ekstremna energija sudara otopila led koji se nalazio ispod površine Marsa. Oslobođena voda se potom pomiješala s kamenjem i prašinom tokom eksplozije, stvarajući glatke naslage. Ovo otkriće je još jedan snažan dokaz o vlažnoj prošlosti Marsa i prisustvu leda ispod njegove kore.
Optičke iluzije Crvene planete
Mars je poznat po tome što često „vara oko“ posmatrača kroz fenomen pareidolije, težnje mozga da u nasumičnim oblicima prepozna poznate likove. Do sada su roveri snimali stijene koje podsjećaju na kornjače ili koralje, dok su iz orbite uočene pukotine nalik paukovima, pa čak i mrlje u obliku psa ispod Sjevernog pola.
Ipak, „leptir“ iz regije Idaeus Fossae je mnogo više od iluzije. On je geološki arhiv koji čuva informacije o strukturi Marsove kore i uslovima koji su vladali u vrijeme kada je voda, barem na trenutak, tekla njegovom površinom.