Satelitska tehnologija ubrzano napreduje, a svemir postaje sve dostupniji i privatnim i državnim akterima. Međutim, s tim napretkom nad Zemljom se pojavila nova i uznemirujuća prijetnja, svemirski terorizam.
Profesorica Ann Marry Brenan sa Univerziteta u Vaikatu ističe da ideja o terorističkim aktivnostima u svemiru više nije naučna fantastika. Demokratizacija svemira otvorila je vrata ne samo inovacijama, već i ranjivostima, dok postojeći pravni okviri nisu spremni za nove izazove.
U posljednjoj deceniji, rast komercijalnih svemirskih projekata i smanjenje troškova satelitske tehnologije snižavaju prepreke za ulazak u "svemirske vode". To omogućava djelovanje ne samo državama, već i privatnim korporacijama i, što je posebno zabrinjavajuće, nedržavnim akterima. Grupe i pojedinci koji su ranije bili beznačajni sada mogu pokretati sajber napade na satelite i zemaljske stanice.
Primjer takvog incidenta dogodio se u martu 2022. godine kada je grupa Network Battalion (NB65), povezana sa kolektivom Anonymous, navodno hakovala rusku civilnu svemirsku agenciju Roskosmos u znak protesta zbog ruske invazije na Ukrajinu. Grupa je tvrdila da je preuzela kontrolu nad nekoliko satelita, što je izazvalo izjavu tadašnjeg šefa Roskosmosa Dmitrija Rogozina da bi onesposobljavanje satelita druge zemlje moglo predstavljati povod za rat. Iako je pričinjena minimalna šteta, incident pokazuje rastuću sposobnost nedržavnih aktera da ugroze svemirsku infrastrukturu.
Pravni vakuum u kosmosu
Međunarodno svemirsko pravo, temeljeno na Sporazumu o svemiru iz 1967. godine, nastalo je u eri kada je samo nekoliko država imalo pristup orbiti. Sporazum promiče miroljubivo istraživanje i saradnju, ali ne sadrži izričite odredbe za terorizam ili djelovanje nedržavnih subjekata. Član VI obavezuje države da budu odgovorne za nacionalne aktivnosti u svemiru, ali ne definiše pojam „nevladinih entiteta“ niti propisuje mehanizme sprovođenja.
Konvencija o odgovornosti iz 1972. pruža pravnu osnovu za naknadu štete izazvane svemirskim objektima, ali se fokusira na države i ne predviđa ideološki motivisane napade. Nedostatak jedinstvene definicije svemirskog terorizma dodatno otežava pravnu regulaciju.
Historijski presedani i novi oblici prijetnji
Svemirski terorizam, iako rijetko prijavljivan, nije nova pojava. Još 1999. britanski vojni satelit Skynet bio je meta hakera koji su tražili otkupninu. Kasnije su se Rusija i druge sile optuživale za pokušaje ometanja satelita, što ugrožava komunikacije i civilne i vojne operacije.
Kako svemirski sistemi postaju sve integrisaniji s infrastrukturom na Zemlji, od telekomunikacija do navigacije, njihova važnost raste eksponencijalno. Stručnjaci upozoravaju da bi naredna decenija mogla donijeti porast ideološki motivisanih napada na satelite, sa ozbiljnim posljedicama po globalnu sigurnost i trgovinu.
UNOOSA je tek nedavno počela baviti se sigurnosnim prijetnjama u svemiru, ali bez posvećenog pravnog okvira ti napori ostaju fragmentirani. Potrebno je razviti mjere transparentnosti, protokole za prijavljivanje incidenata i jasne definicije terorističkih akata u svemiru, te odrediti odgovornosti za napade na komercijalnu i civilnu infrastrukturu.
Svemirski terorizam više nije teorijski problem, to je opipljiva prijetnja sa stvarnim posljedicama. Pitanje nije hoće li se dogoditi, već kako će međunarodna zajednica reagovati kada se dogodi, i hoće li čovječanstvo uspjeti da poslednju granicu ne pretvori u novo bojno polje.