Znanje koje su nam ostavili naši stari govori da su mnoge samonikle biljke pravo bogatstvo vitamina i minerala.
Sve što vam je potrebno za više energije i snage možda već raste u vašem dvorištu.
Zato ove sezone nemojte zanemariti tri biljke koje niču gotovo svuda – tušt, maslačak i koprivu. Iako ih mnogi smatraju običnim korovom, one su bogate vitaminima, mineralima i drugim korisnim spojevima koji doprinose zdravoj i uravnoteženoj prehrani.
Tušt
Poznat je i kao bljušt, tušanj, tušac ili portulak (Portulaca oleracea). Smatra se jednom od najrasprostranjenijih samoniklih biljaka na svijetu.
Tušt je bogat omega-3 masnim kiselinama, antioksidansima te vitaminima C, A, B i E.
Sadrži:
- šest puta više vitamina E od špinata
- sedam puta više beta-karotena nego mrkva
- oko 25 mg vitamina C po šoljici
- magnezij, kalcij, željezo, kalij, fosfor i mangan.
Tradicionalno se koristi kao dodatak salatama, varivima i supama. Njegovi mladi listovi i stabljike imaju blag, osvježavajući okus.
Maslačak
Maslačak raste gotovo u svakom dvorištu, ali ga mnogi i dalje smatraju samo korovom.
Njegovi mladi listovi mogu se koristiti u salatama, supama ili pripremati poput špinata. Cvjetovi i listovi često se suše za čaj, dok se prženi korijen koristi kao zamjena za kafu.
Maslačak sadrži antioksidanse, inulin i druge biljne spojeve, a tradicionalno se koristi za podršku probavi, radu jetre i mokraćnog sistema.
Kopriva
Iako je poznata po sitnim dlačicama koje izazivaju peckanje na koži, kopriva je jedna od nutritivno najbogatijih samoniklih biljaka.
Bogata je željezom, kalijem, manganom, kalcijem te vitaminima A, C, D i K. Jedna šoljica koprive može sadržavati i do 300 posto preporučenog dnevnog unosa vitamina A.
Najčešće se koristi za pripremu čorbi, pita, variva i čajeva, a prije upotrebe obično se kratko prokuha kako bi izgubila svojstva koja izazivaju peckanje.
Napomena: Iako se ove biljke tradicionalno koriste u prehrani i narodnoj medicini, njihovi učinci mogu varirati od osobe do osobe. Prije konzumacije samoniklog bilja potrebno je biti siguran u njegovu pravilnu identifikaciju, a osobe s hroničnim bolestima ili koje uzimaju terapiju trebaju se posavjetovati s ljekarom.