Ne zna se tko pije a, iako se govori da se ne zna tko plaća, plaćaju građani.
Klasična je to priča velikih poslova u Bosni i Hercegovini od kojih neki postanu veliki skandali a neki velike skrivene mućke koje, ako ih politika ne izbaci na površinu, ostanu zaboravljene i skupo plaćene.
Ne postoji niti jedan veliki projekt u Bosni i Hercegovini, bez obzira u kojem dijelu se osmišljen, zamišljen, proveden ili prekinut, bez obzira na kojoj razini i bez obzira rade li ga naši, vaši ili njihovi, da ga ne prati nekakvo pijenje i plaćanje.
Dokaz bolibrige
To što je Viaduct legao na kosti našim novčanicima samo je jedno od lijeganja, samo jedna od prevare i dokaza aljkavosti, bolibrige, odmahivanja rukom i smijanja u lice građanima koji se srame reći koliko im je teško živjeti sa silnim košaricama, proračunima i izračunima našeg siromaštva.
Možda bi sva ova priča bila prešućena kao i brojne druge da nije političkog trenutka i nevještih pokušaja da se spriječi odmetanje od države jednog njezinog entiteta.
Silni su projekti u Bosni i Hercegovini propadali i velike su cijene plaćane iz proračuna. Mnoge su mućke ostale zamućene i poznati su igrači bili u glavnim ulogama uglavnom se busajući patriotizmom i pričama kako će nekome od nekog projekta biti bolje. Dok se pričalo i žmirilo, jedna ruka bila je s figom, a druga s našim novcima u džepovima.
Sva moguća ozbiljna izvješća o ovoj neozbiljnoj zemlji koja samu sebe ne shvaća ozbiljno govore kako je korupcija glavni problem na svim bezbrojnim i nepotrebnim razinama. Usput, razine i postoje kako bi mutno postalo mutnije i zauvijek zamućeno.
Isprevarani od A do Ž
Sva druga ozbiljna izvješća govore kako se u neozbiljnom pravosuđu predmeti ozbiljne korupcije, a da to nije koja marka za žmirenje policajca, mogu nabrojati na prste jedne ruke. Pri tome, ne morate ni imati sve prste na ruci.
Galame aktivisti, od kojih, treba priznati, veliki broj galami radi galame i pravdanja tuđeg novca, kako su i projekti koji nam zelenom bojom zdrave energije mažu oči velika prevara onih koji su najslabija karika u lancu preživljavanja. Buše nam probušene rane promašenim bušenjima tunela, asfaltima kojima prave puteve u nepredviđene a osmišljene troškove i što li sve ne stoji u projektima koji nama život znače a nekome novi dodatak na bogaćenje.
Isprevarana je ova država od svojeg A do svojeg Ž i nema tog posla koji se može, ma koliko netko htio biti čist, pošteno odraditi, bez podmazivanja, reketa i vječitog dužništva za nekakvu uslugu.
Da naši narodi malo bolje prate što se događa u klupama u kojima se radi o njihovim životima na lokalnim razinama, vidjeli bi koliko vladari vladaju za druge i kako se svako malo pojavi nekakav skandal nezanimljiv javnosti i medijima koji glođu samo kosti visoke politike. A visoka politika je predstava za visokoisplative i niskomoralne brige o boljitku.
To što se glumi da se ne zna tko će platiti arbitražni dug nastao zbog nemara odgovornih i odbijanja provedenog s potpisa iz poslovnog ugovora još je jedna predstava u kojoj se pokušava uprijeti prstom u stvarnog krivca.
Bez gaća i čarapa
To što nas se odjednom plaši da će na naplatu doći i drugi silni, vjerojatno dogovoreni, nemari, nama ništa ne znači. Bosanskohercegovačko društvo uspješno je operirano na neshvaćanje čiji se novac vrti u aljkavo popunjenim tablicama raznih proračuna i draže mu je mahanje isprostituiranim zastavama nego mahanje čistim računima.
Afera Viaduct, jasno je svima, nije jedina. Afera Viaduct jedna je od rijetkih u kojima se prstom upire u dužnika. Pitanje je što je s našim drugim Viaductima i hoće li itko ikada odgovarati za nesavjesno trošenje našeg novca ili nebrigu da se naš novac, ako već ne može jednakost, ravnopravnost i dostojanstvo, zaštiti od nas samih.
Odmahivali smo rukom i smijali se kad su premijeri u nekim normalnijim svjetovima od našeg davali ostavke jer su greškom ''državnom'' karticom platili čarape. Greške naših kartičara ne naplaćujemo iako nas ostavljaju i bez čarapa i bez gaća.