Svima koji su porijeklom iz bivše Jugoslavije je poznata pjesma popularne grupe
Bijelo dugme 'Đurđevdan'. Svi mi koji smo čuli za tu pjesmu veselimo se uz nju, a uopće
ne znamo kako je ta pjesma nastala.
Vraćamo se desetljeća unazad. Vraćamo se tačno u Drugi svjetski rat gdje je mnogo nedužnog
naroda izgubilo živote, a mnogo njih je ostalo bez roditelja, djece, braće i sestara. Gdje su muke
bile svakodnevne, svaki čas ista pitanja – Hoću li doživjeti sutra? Hoću li sutra imati vode i
hljeba? Hoće li ovo ikako imati kraj
Ljudi su međusobno dizali jedan drugom moral da ne odustanu, da smognu snage i izdrže te
muke. Bili su gladni, žedni, promrzli to je samo nekoliko primjera od sve muke što su
proživljavali.
Tako je ta pjesma "Đurđevdan" nastala tako što je od jedan zatvorenik 6. maja na dan
svetog Đorđa, u trenutku haosa i nemoći iz ponosa i prkosa i sveg srca i duše zapjevao strofu
“Proljeće na moje rame slijeće, đurđevak zeleni… svima osim meni“ kojom je simbolizirao
svoje teške trenutke.
