Švicarski list
Neue Zürcher Zeitung (NZZ) objavio je veliki članak u kojem konstatira da Balkan ne predstavlja pogodno mjesto za regrutaciju islamističkih terorista, već da su to mnogo više zapadni velegradovi. NZZ konstatira da je socijalna kontrola mnogo snažnija u balkanskim muslimanskim društvima nego u muslimanskoj dijaspori na zapadu.
Primjer bečkog terorista se navodi kao najsvježiji, prenosi
Index.
Švicarski list konstatira da se oko trećine stanovništva u zapadnobalkanskim zemljama (Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Sjeverna Makedonija i Albanija) izjašnjavaju kao muslimani te da su u nekim državama i većina stanovništva, ali da su tek manjina vjernici koji većinom prakticiraju tolerantnu verziju sunitskog islama. Dosta muslimana na Balkanu, naprimjer, konzumira alkohol. Balkanski islam je došao s turskim osvajanjima te je neko vrijeme predstavljao državnu religiju Osmanskog carstva.
Utjecaj ekstremista raste od ratova devedesetih
Nakon 1945. su komunistički režimi u Jugoslaviji i Albaniji proveli duboku sekularizaciju koja je još više smanjila ulogu religije u javnom životu. Neke se nacije u međuvremenu snažnije identificiraju s religijom, naprimjer Srbi i pravoslavlje i Bošnjaci i islam, no Albanci i dalje pretežito inzistiraju na laicizmu, s obzirom na to da su multikonfesionalna nacija, što dovodi do sukoba s rastućim utjecajem islama, navodi NZZ.
Utjecaj ekstremnih struja islama na Balkan počeo je rasti tokom ratova 1990-ih, a to se najbolje može vidjeti po izgradnji džamija koje se ne uklapaju u tradicionalnu arhitekturu Balkana. Vjerske ekstremiste su stare strukture ipak uspjele obuzdati, a s vremenom je opao utjecaj Saudijske Arabije, čime je ponovno otvoren prostor utjecaju Turske, koja njeguje tolerantniju varijantu islama koja se naslanja na balkanski islam.
Lakše je regrutirati teroriste u evropskim gradovima
Francuski stručnjak za Balkan Xavier Bougarel ističe da džihadisti svoje pristaše s Balkana najviše regrutiraju među mladim muškarcima koji pripadaju muslimanskoj manjini u Bugarskoj i Makedoniji, a najviše uspjeha imaju među muslimanskom dijasporom na zapadu, naprimjer u Beču ili Berlinu.
Tzv. paralelni džemati u BiH, u kojima se okupljaju salafisti, nalaze se pod kontrolom islamske zajednice, policije i okoline, čime se njihov radikalni utjecaj ograničava, što na zapadu nije slučaj.
"Sve ukazuje na to da je lakše radikalizirati ljude na zapadu nego u zemljama iz kojih potječe europski islam", navodi NZZ.
Sukob između prve i druge generacije useljenika
Bečki povjesničar i albanolog Robert Pichler ističe da na zapadu dolazi do otuđenja između roditeljske generacije useljenika i njihovih potomaka, koji se tek nakon toga prepuštaju islamističkoj radikalizaciji. Druga generacija se često osjeća nedovoljno prihvaćeno u društvu u kojem živi, a osjećaju i da ne mogu ispuniti očekivanja roditelja. Pichler ovako opisuje taj mehanizam: umjesto da budem dijete neupadljivih gastarbajtera s Balkana, mogu postati dio svjetske mreže koja se bori za islam.
Mlade privlači i uzbuđenje koje sa sobom nose pripadnost malim, tajnim grupama i rad u ilegali.
Francuski politolog Olivier Roy je pak istraživao biografije islamističkih terorista iz Evrope i konstatirao da se radikalizacija odvija preko interneta, ne uvijek nužno u direktnom kontaktu s nekom terorističkom grupom poput ISIL-a. Veliki utjecaj ima i upadanje u sitnokriminalni milje.
"Teroristi dolaze s rubova muslimanskog života" u Evropi, smatra politolog Roy. Zbog toga muslimanska društva na Balkanu nisu pogodne lokacije za regrutiranje terorista, dok zapadni velegradovi jesu, zaključuje NZZ.
