Rat na Bliskom istoku je uveo svijet u opću energetsku katastrofu.
Ozbiljne posljedice prijete i Bosni i Hercegovini, ali o tome se u našoj državi jako malo govori.
Ovim tekstom želimo da prikažemo energetsku situaciju u BiH i ukažemo na pravce aktivnosti kojima bi se mogli stvoriti preduvjeti za energetsku stabilnost, a time i neovisnost od velike krize koja će gotovo neminovno nastupiti i trajati duži period.
Važan stub razvoja
Energetski sektor predstavlja jedan od ključnih stubova ekonomskog razvoja svake države.
U Bosni i Hercegovini proizvodnja električne energije tradicionalno se zasniva na termoelektranama na ugalj i velikim hidroelektranama, što je dugi niz godina omogućavalo relativno stabilno snabdijevanje energijom.
Međutim, promjene na globalnom energetskom tržištu, sve strožiji ekološki standardi i proces energetske tranzicije postavljaju nove izazove pred domaći elektroenergetski sistem.
Institucije i energetske kompanije, poput Elektroprivreda Bosne i Hercegovine i Elektroprivreda Republike Srpske, suočavaju se sa zadatkom modernizacije proizvodnih kapaciteta i pronalaženja održivijih izvora energije.
Istovremeno, sve više se otvara pitanje diverzifikacije energetskog miksa kroz razvoj obnovljivih izvora energije, ali i razmatranje novih tehnologija koje bi mogle osigurati dugoročnu energetsku sigurnost.
Zbog toga je važno analizirati kakva je energetska situacija u Bosni i Hercegovini bila u prošlosti, kakvo je stanje danas, koji su ključni problemi u energetskom sektoru i koja su moguća rješenja za njegov održiv razvoj u budućnosti.
U tom kontekstu, sve češće se postavlja i pitanje da li bi mala nuklearna postrojenja mogla predstavljati jednu od opcija za stabilan i pouzdan izvor energije?
Energetska situacija u prošlosti
Energetski sistem u Bosni i Hercegovini razvijao se još u periodu bivše države, kada je izgrađen veliki broj termoelektrana i hidroelektrana.
Zahvaljujući značajnim rezervama uglja, posebno lignita i mrkog uglja, termoelektrane su postale osnovni izvor proizvodnje električne energije.
Istovremeno su izgrađene i velike hidroelektrane na Neretvi, Drini i Vrbasu, koje su dodatno doprinosile stabilnosti energetskog sistema.
Zahvaljujući takvoj strukturi proizvodnje, Bosna i Hercegovina je dugi niz godina bila ne samo energetski samostalna, sa proizvedenih cca 14 TWh, nego i izvoznik električne energije.
Energetski sektor predstavljao je važan dio industrijskog razvoja i ekonomske stabilnosti države.
Današnje stanje energetskog sektora
Danas elektroenergetski sistem u Bosni i Hercegovini, iako uzdrman brojnim pomašajima u upravljanju i planiranju održavanja i razvoja, i dalje u velikoj mjeri zavisi od termoelektrana na ugalj i hidroelektrana.
Proizvodnjom električne energije upravljaju javne kompanije poput Elektroprivreda BiH, Elektroprivreda Republike Srpske i Elektroprivreda HZHB.
Iako zemlja i dalje proizvodi značajne količine električne energije, veliki dio infrastrukture je zastario i zahtijeva modernizaciju.
Pored toga, evropske klimatske politike i obaveze prema Energetskoj zajednici sve više vrše pritisak na smanjenje proizvodnje energije iz uglja i prelazak na čistije izvore energije.
Očito je da nabrojano ukazuje na brojne probleme od kojih ćemo pomenuti one koji su najteži i predstavljaju opasnost za perspektivu energetskog sektora u BiH.
Glavni problemi energetskog sektora
Jedan od najvećih problema energetskog sektora u Bosni i Hercegovini je velika zavisnost od uglja, dok su rudnici zapušteni i funkcioniraju na granici iskoristivosti.
Termoelektrane su često stare i tehnološki zastarjele, što dovodi do niže efikasnosti i većeg zagađenja okoliša.
Također, rudnici uglja suočavaju se sa ekonomskim i organizacionim poteškoćama.
Na taj način nismo u stanju da zadovoljimo naše ukupne potrebe i od nekadašnjeg izvoznika električne energije pretvorili smo se u uvoznika i to sa tendencijom daljnjeg pogoršanja stabilnosti energetskog sistema.
Drugi važan problem je spor razvoj obnovljivih izvora energije, jer brojni promašaji u izdavanju koncesija nisu doprinijeli poboljšanju ukupnog stanja, ali jesu izazvali ozbiljne ekološke problem.
Iako postoje značajni potencijali za energiju vjetra i sunca, njihova iskorištenost je još uvijek relativno mala.
Dodatni izazov predstavljaju politička podijeljenost, složen administrativni sistem i nedostatak dugoročne strategije razvoja energetike, ali i nedostatak adekvatne strategije razvoja energetskog sektora uz, naravno, sveprisutnu korupciju i svaku vrstu destrukcije.
Ovo ukazuje na ozbiljan problem i vrlo ugroženu perspektivu energetskog sektora.
Da li ima rješenja za ovakvu situaciju? Sigurno da ima i pokušat ćemo u najkraćim crtama ukazati na neka poboljšanja i rješenja.
Moguća rješenja i budući razvoj
Za dugoročno stabilan energetski sistem potrebno je modernizirati postojeće elektrane i istovremeno ulagati u nove izvore energije.
Veliki potencijal postoji u razvoju solarnih elektrana, vjetroelektrana i modernih hidroenergetskih projekata.
Također je važno unaprijediti energetsku efikasnost i smanjiti gubitke u prijenosnoj i distributivnoj mreži.
Naravno, istovremeno moramo naglasiti neophodnost principijelne i temeljite borbe protiv korupcije, kao i promovirati afirmaciju znanja i stručne sposobnosti a ne podobnosti (stranačke, prije svega).
Pored obnovljivih izvora energije, u svijetu se sve više govori o novim tehnologijama kao što su mali modularni nuklearni reaktori.
Kapacitet ovih reaktora je 300 MWh koji na godišnjem nivou mogu svojom proizvodnjom zadovoljiti skoro 20 posto ukupnih potreba u BiH.
Takvi reaktori mogli bi predstavljati stabilan i niskougljični izvor električne energije koji bi dopunio proizvodnju iz obnovljivih izvora.
Dakle, dolazimo i do mogućnosti korištenja nuklearne energije o kojoj se u BiH uporno šuti i o tome se ne govori pa makar odgovori bili i negativni.
Razmatranje malih nuklearnih reaktora
Iako Bosna i Hercegovina trenutno nema nuklearne elektrane, u budućnosti bi se mogla otvoriti rasprava o mogućnosti korištenja malih modularnih reaktora.
Ova tehnologija nudi potencijalno sigurniju i fleksibilniju proizvodnju električne energije u odnosu na klasične velike nuklearne elektrane.
Međutim, uvođenje nuklearne energije zahtijevalo bi značajne finansijske investicije, razvoj regulatornog sistema i široku društvenu raspravu.
Zbog toga bi odluka o takvom projektu morala biti dio dugoročne energetske strategije države.
Ovo je napomenuto kao mogučnost jer se o ovome vrlo intenzivno razgovara u Evropi i upravo održani samit o ovoj temi je promovirao ovakva rješenja.
Međutim, mi u BiH bi mogli zadovoljiti naše potrebe ako saniramo rudnike, moderniziramo termoelektrane i hidroelektrane i na najkvalitetniji način iskoristimo solarnu i vjetroenergiju.
Period važnih promjena i izazova
Energetski sektor u Bosni i Hercegovini nalazi se u periodu važnih izazova i promjena.
Iako je zemlja dugo imala stabilan elektroenergetski sistem zasnovan na uglju i hidroenergiji, savremeni ekološki zahtjevi i tehnološki razvoj nameću potrebu za transformacijom energetskog sektora.
Modernizacija postojećih kapaciteta, smanjenje zavisnosti od uglja i veće ulaganje u obnovljive izvore energije predstavljaju ključne korake ka održivoj energetskoj budućnosti.
Istovremeno, proces energetske tranzicije mora biti pažljivo planiran kako bi se očuvala energetska sigurnost i stabilnost snabdijevanja električnom energijom.
U tom kontekstu, pored obnovljivih izvora energije, potrebno je razmotriti i nove tehnologije koje mogu doprinijeti stabilnosti energetskog sistema.
Jedna od mogućnosti o kojoj se sve češće govori u svijetu (pomenuti u tekstu), jesu mali modularni nuklearni reaktori, koji bi mogli predstavljati dodatni izvor stabilne i niskougljične energije.
Na datoj ilustraciji prikazan je odnos konvencionalne nuklearne elektrane i dva tipa malih nuklearnih reaktora.
Ipak, odluka o njihovom eventualnom uvođenju u Bosni i Hercegovini zahtijevala bi detaljne analize, dugoročno planiranje i širok društveni konsenzus.
Na kraju, budućnost energetskog sistema zavisit će od sposobnosti države da uskladi ekonomski razvoj, energetsku sigurnost i zaštitu okoliša, te da donese strateške odluke koje će osigurati stabilno i održivo snabdijevanje energijom u narednim decenijama.
(Autor teksta je ekspert iz oblasti energetike)