U okviru manifestacije 516. Dani Ajvatovice danas su u Gradskoj biblioteci u Travniku predstavljena izdanja Orijentalnog instituta: „Rukopisne zbirke na orijentalnim jezicima“ i „Naučno i kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine: Rukopisna baština na orijentalnim jezicima“.
Riječ je o djelima koja su, prema riječima direktora Instituta dr. Aladina Husića, svojevrstan spomenik "onom očuvanom dijelu naše rukopisne baštine".
'Ovo predstavlja tek jedan simboličan procenat onoga što je nastalo na našem prostoru. Smatram da su zbog toga ova dva djela neizmjerno važna i značajna, Jedno s drugim se idealno uklapaju, jer jedna publikacija govori o institucijama koje čuvaju rukopisnu baštinu, a druga o sadržaju tih sačuvanih rukopisa po određenoj klasifikaciji', pojasnio je dr. Husić.
Kako napominje, sadržaj predstavljenih publikacija, između ostalog, svjedoči da je ovo bio prostor pismenosti.
'I to ne samo pismenosti, nego izvrsne pismenosti koja je išla u korak sa savremenim tokovima onog doba. Na ovom prostoru se paralelno služilo sa tri jezika istovremeno; tri svjetska jezika jedne moćne civilizacije', naglasio je dr. Husić.
Autorica publikacije „Rukopisne zbirke na orijentalnim jezicima“, dr. Medžida Mašić kaže da je ona rezultat istraživanja čiji je cilj evidentirati i sistematizirati sve podatke o aktuelnom stanju u rukopisnim zbirkama u franjevačkim samostanima i institucijama Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini koje čuvaju fondove na orijentalnim jezicima.
'U isto vrijeme, nastojala sam ponuditi odgovor na nekoliko pitanja: koja su djela najviše čuvana, prepisivana i korištena u Osmanskoj Bosni u tom nekom formativnom periodu; potom koje su institucije brinule o tim bogatim rukopisnim fondovima; te koja je uloga pojedinaca u cijelom tom procesu', pojasnila je dr. Mašić.
Rukopisna djela su u spomenutom periodu bila glavni mediji širenja znanja, zbog čega publikacija „Naučno i kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine: Rukopisna baština na orijentalnim jezicima“ govori o naučnim i kulturnim tokovima u Bosni i Hercegovini.
Autorica dr. Dželila Babović kaže da su istraživanja provedena u deset javnih ustanova u Bosni i Hercegovini, od Gazi Husrev-begove biblioteke, kao najveće baze, pa do manjih zbirki poput Kantonalnog arhiva Travnika, Muzeja Hercegovine u Mostaru i drugih.
'Ova knjiga nije zamišljena da se njome ne služe samo stručnjaci i istraživači baštine, nego su njen jezik, stil i teme prilagođene široj čitalačkoj publici, od učenika u osnovnim školama do naučnika i istraživača u različitim oblastima. Knjigom su obuhvaćena područja različitih naučnih oblasti: od medicine, matematike, geografije, islamskih nauka i književnosti, pa je prihvatljiva za širi krug čitalačke publike', zaključila je dr. Babović.
Uz navedeno, tokom promocije je naglašeno da rukopisi na arapskom, turskom i perzijskom jeziku nisu samo stare knjige na policama biblioteka, nego da su svjedoci života naših predaka, njihovog znanja, duhovnosti, kulture i povezanosti Bosne s velikim civilizacijskim tokovima.