"Pucač iz Beograda se ističe među svim dosad poznatim, jer nikada nije bilo masovnog pucača mladog poput njega, bilo gdje na svetu, koji je ubio toliko žrtava.
Čak i u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje imamo više masovnih pucnjava nego igdje, imali smo samo jedan slučaj da su pucači stari 13 ili manje godina ubili 4 ili više žrtava, što je definicija masovne pucnjave.
Masovne pucnjave
I u tom slučaju su bila dvojica dječaka koji su djelovali zajedno", kaže za "Blic" dr. Adam Lankford, profesor kriminologije i kriminalnog prava sa Univerziteta Alabama u SAD.
Lankford je prvi svjetski poznat stručnjak koji se oglasio o slučaju 13-godišnjeg dječaka ubice iz Osnovne škole "Vladislav Ribnikar".
Kosta K. je 3. maja ove godine u školi ubio osmero đaka i čuvara škole. Deseta žrtva preminula je kasnije od posljedica ranjavanja.
Lankford je, između ostalog, specijalista u oblasti masovnih pucnjava. O tome je pisao knjige i izdao brojne publikacije. Nagrađivan je za istraživački rad, redovan je sagovornik i gost više od 40 medija, između ostalih New York Timesa, CNN-a, NBC Newsa, Politica…
Nedavno je objavio studiju koja pokazuje da su masovne ubice van SAD često inspirisane američkim masovnim zločinima.
Lankford kaže da će sada biti "veoma zanimljivo da se vidi" šta će otkriti psihijatrijska evaluacija dečaka ubice iz Beograda.
"Ponekad psihološki problemi isplivaju tokom tinejdžerskih godina, čak i ako nisu bili primjetni i laki za otkrivanje u ranijem dobu. Bilo bi zanimljivo i ako policija može da uđe u trag njegovoj internet historiji.
To bi nam to moglo pokazati da li je bio inspirisan drugim masovnim ubicama koje je proučavao online i da li je želio da postane slavan kopirajući ih", kaže Lankford.
Sproveo studiju
On je sa kolegom sproveo studiju koja je ispitivala da li su mlađe masovne ubice, stare od 11 do 17 godina, drugačije od onih od 18 godina i starijih.
Našao je četiri važne razlike:
1) Kod mlađih masovnih ubica je veća vjerovatnoća da do oružja dolaze ilegalnim putem. Ponekad ga i ukradu od svojih roditelja.
2) Kod mlađih masovnih ubica je veća vjerovatnoća da će napasti u školama, nego na drugim lokacijama.
3) Kod mlađih masovnih ubica je veća vjerovatnoća da su kopirali druge masovne ubice ili da su bili inspirisani njima.
4) Kod mlađih masovnih ubica je veća vjerovatnoća da su prije zločina imali historiju zlostavljanja životinja.
"Sad bi bilo zanimljivo videti da li beogradski ubica ispunjava i posljednja dva kriterija. Već znamo da ispunjava prva dva", kaže Lankford.
On je prokomentarisao i nezvanične informacije da je dječak ubica iz Beograda imao blizak, ali problematičan odnos sa svojom majkom.
"Uopšteno govoreći, mladi ljudi su uglavnom pod kontrolom svojih roditelja i starijih članova porodice, te imaju manje moći nad svojim životima nego stariji ljudi.
Zato bi imalo smisla ako je beogradski ubica možda bio ljut na svoju majku", kaže Lankford.
Javnost je u danima posle masovnog ubistva u OŠ "Vladislav Ribnikar" posebno zbunjivala činjenica da je dječak ubica odrastao u naizgled normalnoj, uglednoj i dobrostojećoj porodici.
Nije iznenađenje
Lankford, međutim, ističe da je i u SAD bilo napadača koji su dolazili iz imućnih i uspješnih familija.
"Naprimjer, ubica iz Santa Barbare 2014. godine je imao BMW. Otac mu je bio filmski režiser, a majka glumica.
Ne iznenađuju me posebno ni inteligencija, ni dobar školski uspjeh beogradskog ubice, jer istraživanja o masovnim pucnjavama pokazuju da oko 40 odsto napadača ima dobre ocjene", kaže Lankford.
Ovaj poznati doktor je nedavno objavio i studiju o seksualnoj frustriranosti masovnih ubica. U tom kontekstu postavlja pitanje o dečaku ubicu iz OŠ "Vladislav Ribnikar".
"Mnoge masovne ubice nemaju problema da prežive. Nisu izgladnjeli, beskućnici i očajno siromašni, ali jesu nezadovoljni svojim životima.
Ponekad imaju značajne probleme zbog seksualne frustriranosti. To ne bi bilo iznenađujuće ni za 13-godišnjeg dječaka. Možda nije slučajnost što su sve njegove žrtve, osim dvije, bile devojčice?", kaže Lankford.
Upitan da prokomentariše činjenicu da dečak ubica iz Beograda očigledno nije imao nameru da se ubije posle zločina ili da pogine u okršaju sa policijom, što ga odvaja od većine masovni
