U najudaljenijim dijelovima našeg Sunčevog sistema, tamo negdje iza Neptuna, nalazi se mnoštvo ledenih i pustih nebeskih tijela. Do sada se smatralo da u tom dalekom prostranstvu jedino patuljasti planet Pluton ima atmosferu, no to se upravo promijenilo.
Astronomi su uspjeli identificirati još jedan objekt u tom mračnom kutku svemira koji oko sebe ima plinoviti omotač. Iako je riječ o izrazito tankoj atmosferi, ovo otkriće sugerira da su neka od tih usamljenih tijela znatno dinamičnija nego što smo mislili. Naučnici sada pokušavaju dokučiti šta je uopće uzrokovalo njeno nastajanje na tako malom tijelu.
Mališan s ruba Sistema
Ova tijela nazivaju se transneptunskim objektima, a novootkriveni rekorder nosi službenu oznaku (612533) 2002 XV93. On kruži oko Sunca na otprilike istoj udaljenosti kao i Pluton, ali je znatno manji. Njegov promjer iznosi tek oko 500 kilometara, dok Pluton ima 2370 kilometara, a Eris, drugi najveći objekt u tom pojasu, oko 2326 kilometara.
Atmosfera ovog objekta je od 5 do 10 miliona puta rjeđa od Zemljine atmosfere te oko 50 do 100 puta tanja od već ionako rijetke Plutonove atmosfere. Naučnici pretpostavljaju da u njenom sastavu vjerovatno dominiraju metan, dušik ili ugljen-monoksid.
"Ovo sugerira da neka mala ledena tijela u vanjskom Sunčevom sistemu možda nisu potpuno neaktivna ili nepromjenjiva, kao što se ranije pretpostavljalo", objasnio je astronom Ko Arimatsu, voditelj zvjezdarnice Ishigakijima i glavni autor studije objavljene u časopisu Nature Astronomy.
Tajna kriovulkanizma
Općenito se smatralo da na tako malom objektu atmosfera ne može postojati. "Ovo otkriće ukazuje na to da čak i u dalekim, hladnim svjetovima postoje procesi koje nismo mogli ni zamisliti", dodao je koautor studije Junichi Watanabe s Nacionalnog astronomskog opservatorija Japana.
Naučnici imaju dvije teorije o tome kako je ova atmosfera nastala. Prva je da se radi o trajnom omotaču koji održava takozvani kriovulkanizam. U tom slučaju, plinovi polako izlaze iz unutrašnjosti objekta kroz pukotine na površini. "To ne bi bio vulkan kakav imamo na Zemlji s rastopljenim stijenama, već verzija za hladne ledene svjetove koja uključuje hlapljive plinove i led", pojasnio je Arimatsu.
Druga mogućnost je da je atmosfera tek privremena pojava. Možda je nastala oslobađanjem plinova nakon što je neko drugo, manje tijelo nedavno udarilo u XV93. Ako je nastala udarom, atmosfera će vjerovatno nestati tokom narednih nekoliko godina ili desetljeća. Ako pak potraje ili se bude mijenjala ovisno o godišnjim dobima, to će potvrditi teoriju o stalnom dotoku plina iz unutrašnjosti.
Kako su ga uopće vidjeli?
Astronomi su do ovih podataka došli koristeći zemaljske teleskope u Japanu (u Kyotu, Naganu i Fukushimi) tokom procesa koji se naziva zvjezdana okultacija. To se događa kada nebesko tijelo prođe ispred udaljene zvijezde, privremeno blokirajući njenu svjetlost. Analizirajući promjene u tom svjetlu, naučnici mogu precizno odrediti fizičke karakteristike objekta koji je zaklonio zvijezdu.
Ovaj objekt se nalazi u ogromnom prostranstvu iza Neptuna koje nazivamo Kuiperov pojas. Vjerovatno potječe iz samih početaka Sunčevog sistema, od prije nešto više od 4,5 milijardi godina. XV93 putuje eliptičnom putanjom oko Sunca, a za jednu orbitu potrebno mu je čak 247 godina. Naučnici vjeruju da se sastoji od vodenog leda, stijena i materijala bogatih organskim spojevima.
Udaljenost koju je teško zamisliti
U vrijeme posmatranja, ovaj objekt nalazio se na oko 5,5 milijardi kilometara od Sunca. To je otprilike 37 puta veća udaljenost od one između Zemlje i Sunca (mjera poznata kao astronomska jedinica ili AU). Njegova prosječna udaljenost iznosi 39,6 AU, pri čemu se Suncu najviše približi na 34,6 AU, dok se na najudaljenijoj tački nalazi na 44,6 AU.
Istraživači su svjesni da trenutno ime (612533) 2002 XV93 nije baš pamtljivo. Unutar tima ga skraćeno zovu XV93, što je praktično, ali priznaju da nije nimalo uzbudljivo.
"Budući da radim na Okinawi, bio bih jako sretan kada bi jednog dana dobio ime povezano s okinavskom mitologijom, naprimjer Amamikyu, po božanstvu stvoritelju", rekao je Arimatsu. Ipak, konačnu riječ o imenovanju imat će Međunarodna astronomska unija (IAU), koja provodi strogo propisane procedure.