Drevni vrhovi strijela pronađeni u Južnoj Africi, stari čak 60.000 godina, otkrili su dugo čuvanu tajnu. Oni na sebi još uvijek nose tragove biljnog otrova. Ovo revolucionarno otkriće pomjera najranije direktne dokaze o korištenju otrovnog oružja desetinama hiljada godina u prošlost, pružajući novi uvid u sofisticirane lovačke tehnike naših predaka, piše Science Alert.
Istraživači navode kako je otrov pronađen na strijelama mogao usmrtiti glodara za otprilike pola sata. Vjeruje se da je njegova glavna svrha bila da uspori veći plijen, omogućavajući lovcima da ga lakše prate i savladaju. Poređenja radi, dosad najstariji poznati dokazi o otrovnim strijelama iz Afrike bili su stari "samo" oko 7.000 godina.
Međunarodni tim istraživača sa univerziteta u Švedskoj i Južnoj Africi ističe kako je „otrovno oružje obilježje napredne tehnologije lovaca-sakupljača“. Osim što pružaju prve dokaze o lovu otrovnim strijelama tokom kasnog pleistocena, naučnici dodaju kako njihova otkrića doprinose razumijevanju ljudske prilagodbe i tehno-bihevioralne složenosti tokom faze brzih inovacija u toj regiji.
Zanimljivo je da su ovi drevni vrhovi strijela otkriveni još 1985. godine u skloništu Umhlatuzana Rock Shelter u južnoafričkoj provinciji KwaZulu-Natal, ali su decenijama ostali neistraženi u muzejskoj zbirci. Tek nedavno su naučnici sa univerziteta u Štokholmu i Johannesburgu odlučili analizirati 10 vrhova na kojima su bili vidljivi ostaci nepoznate supstance.
Koristeći naprednu tehniku plinske hromatografije i masene spektrometrije, tim je identifikovao otrovne spojeve biljnog porijekla. Najvjerovatniji izvor otrova je biljka "Boophone disticha", poznata i kao "pustinjski ljiljan", za koju je historijski zabilježeno da su je lokalni narodi koristili za izradu otrova za lov.
Analiza je dala jasne rezultate: na pet vrhova strijela pronađeni su tragovi bufanidrina, otrovnog alkaloida. Na jednom vrhu je identifikovan i drugi toksin, epibufanizin. Arheolog Sven Isaksson, vođa studije, navodi da ovakav nalaz „ne može biti slučajnost“.
Pronalazak ovih toksina sugeriše da ova strategija preživljavanja ima izuzetno dugu historiju. „Budući da otrov djeluje hemijski, lovci su se morali oslanjati na napredno planiranje, apstrakciju i uzročno-posljedično razmišljanje“, objašnjavaju autori studije.
Marlize Lombard sa Univerziteta u Johannesburgu istakla je da je logično pretpostaviti da su ljudi u toj regiji već tada poznavali biljke. Ako su znali koje su jestive ili ljekovite, poznavanje onih otrovnih bio je samo logičan korak dalje u njihovoj evoluciji.
Ovo otkriće dokazuje da su naši preci bili mnogo inteligentniji nego što im često pripisujemo. Želite li da vam objasnim kako su naučnici uspjeli izolirati supstance stare 600 stoljeća, a da ih nisu uništili tokom analize?