Hormuški moreuz je glavni adut Irana u pregovorima sa Sjedinjenim Američkim Državama, zbog čega je ovaj 24 milje širok vodeni put postao najveće mjesto sukobljavanja i testiranja volje obje strane. Za Teheran, nastavak spora nije problem sve dok zadržava kontrolu nad ovim strateškim prolazom, prenosi Guardian.
Prema Memorandumu o razumijevanju potpisanom s Washingtonom 18. juna, suštinski pregovori o iranskom nuklearnom programu ne moraju početi sve do deblokade moreuza – procesa za koji je Iran dužan uložiti samo "svoje najbolje napore". Također, što blokada duže traje, bliže su nove izbore u SAD-u.
Iran ne želi druge aktere
Iran zauzima maksimalistički stav prema potpisanom memorandumu, tvrdeći da jedino on može ukinuti blokadu. Ljubomorno čuvajući ovu privilegiju, Teheran se snažno opire uključivanju bilo koje druge zemlje ili institucije u proces otvaranja moreuza.
Iz tog razloga, Iran je odbacio prijedlog južne rute blizu obale Omana, koji je razvijen u saradnji s Međunarodnom pomorskom organizacijom (IMO) UN-a.
Ideja je bila da se, s obzirom na to da je centralni dio moreuza zatvoren zbog mina, otvore dvije nove rute: jedna u omanskim vodama pod nadzorom američkog Zajedničkog centra za pomorske informacije, i druga sjevernije, blizu Irana. Iako je IMO vjerovao da ima iransku saglasnost, iranski napad na singapurski brod na južnoj ruti u četvrtak primorao je IMO da odustane od plana.
Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi poručio je: „Svaki pokušaj usvajanja novih ili zasebnih aranžmana od onih koje trenutno sprovodi Islamska Republika samo će dovesti do daljih komplikacija, kašnjenja u otvaranju Hormuškog moreuza i povećanja tenzija.“
Omanski plan kao izlaz iz krize?
Spor oko južne rute ima potencijal zasjeniti potragu za dugoročnim rješenjem upravljanja moreuza – rješenjem koje je Oman detaljno pravno razradio u protekla dva mjeseca. Plan je skrojen s ciljem da zadovolji zahtjeve međunarodnog prava i istovremeno osigura iransku podršku.
Oman, zemlja poznata po neutralnosti, nalazi se u delikatnoj diplomatskoj poziciji. Svjesni su da, ako ignorišu prigovore Irana, Teheran neće pristati na njihov plan. Međutim, ako Oman ne preuzme inicijativu u humanitarnoj operaciji spašavanja hiljada zarobljenih mornara, manje su šanse da će međunarodna zajednica i UN prihvatiti njihove prijedloge, što povećava rizik od potpunog rata sa SAD-om.
Činjenica da je zamjenik iranskog ministra vanjskih poslova Kazem Gharibabadi održao zajedničke razgovore u Muscatu s omanskim ministrom vanjskih poslova Abdulazizom al-Hinaijem, prećutno je priznanje Teherana da nema isključivu odluku o upravljanju moreuza.
Pravne nijanse: Naknade umjesto putarina
Oman nastoji uspostaviti sistem upravljanja kojim bi priobalnim državama osigurao prihode od komercijalnog transporta, ali kroz dobrovoljne doprinose ili plaćanja za specifične navigacijske usluge, a ne kroz klasične putarine.
Ministar vanjskih poslova Omana, Badr al-Busaidi, objasnio je: „Nismo za uvođenje putarina za prolazak kroz Hormuški moreuz, što je međunarodno zabranjeno, dok su naknade za usluge legalne, a razgovori s iranskom stranom o tome su u toku.“
Član 26. Zakona o moru izričito zabranjuje plaćanje za sam prolaz, ali član 43. dozvoljava državama korisnicama i državama kroz koje moreuz prolazi da zajednički finansiraju pružanje pomorskih usluga.
O ovoj tački sultan Omana je vjerovatno razgovarao s predsjednikom Francuske Emmanuelom Macronom u ponedjeljak. Sultanova teza je jasna: ako Zapad prihvati omanski plan, potreba za vojnom mornaričkom grupom, koju su najavili Macron i britanski premijer Keir Starmer, prestala bi postojati.