Postoji više vrsta karme koju svaka osoba treba ispuniti. Na temelju te karme rađamo se baš u određenoj zemlji, u određeno vrijeme.
Postoji i kolektivna karma, kao što postoji kolektivna svijest. Ljudi koji žive u isto vrijeme na Zemlji imaju zadatak ostvariti jedan dio karme koji je zajednički. To je kao jedna vrsta duga koji treba otplatiti. Dok se dug ne otplati, ne može se dalje.
Oni koji taj dio duga nisu otplatili, a napustili su tijelo, vraćaju se ubrzo ‘natrag’ – sve dok dug nije otplaćen u cijelosti. Ovo je vrlo loša vijest za sve one koje nije briga što će se dogoditi sa Zemljom nakon njihovog odlaska, jer se gotovo u nevjerojatno kratkom vremenu vraćaju natrag, vrlo često na isto mjesto.
Jedan od zajedničkih dugova koji dijelimo trenutno svi je i dug prema životinjama koje su zbog ljudskog nemara i pohlepe ugrožene, kao i uništavanje prirode.
Zamislite ljude koji su odsjeli u luksuznom hotelu s maksimalnim brojem zvjezdica (metafora za našu prekrasnu Zemlju). Najmanje što gosti hotela mogu učiniti je da ne uništavaju hotel u kojem su odsjeli.
Uz obilje ponuđene hrane većina gostiju hotela odlučuje se jesti hranu napravljenu od nasilno ubijenih stanovnika tog istog hotela. To svakako ima svoje posljedice.
Živimo u vrlo nestabilno vrijeme. Uzrujavamo se oko svakojakih dnevnih, političkih, društvenih i ostalih vesti. Jako nas uzrujava i nečija glupost, nesmotrenost, sebičnost, arogancija i pohlepa. Vlast je rezultat kolektivne svijesti jednog naroda. Mijenjanjem svijesti mijenjat će se i vlast.
Svijest se mijenja ako pazite što unosite u sebe. Svaki dan jedemo – svakih par sati. Ono što pojedemo postaje dio nas. Ako vam se ne sviđa svijet u kojem živite, pripazite što unosite u sebe, koju hranu jedete, kakve filmove gledate, s kim i o čemu razgovarate, kakve misli vrtite u glavi.
Nije dovoljno samo jedno od nabrojenog, ispravnost treba postojati na svim razinama. Ljutnja neće pomoći, treba mijenjati životne navike – za početak barem prestati praviti štetu.
Od vraćanja duga prirodi ne možemo pobjeći niti kao pojedinci niti kao kolektiv… između ostalog zato smo svi sada tu.
