Jedna od prvih stvari koje vozači primijete kada sjednu u novo vozilo nije zaslon, nije ni sjajna plastika ni broj konjskih snaga, već miris. Taj karakteristični, teško opisivi „miris novog auta“ već desetljećima budi emocije, asocira na svježinu, luksuz i početak nečega novog. Toliko je kultan da su ga pojedine kompanije pokušavale uobličiti u osvježivač zraka, no prava stvar ipak je jedinstvena.
Šta zapravo mirišemo?
Miris novog automobila zapravo je koktel isparavanja različitih materijala koji čine interijer. Plastike, ljepila, vinil, koža, tkanine, pjena u sjedalima i premazi na armaturi ispuštaju hlapljive organske spojeve (tzv. VOC – volatile organic compounds). Najviše ih se oslobađa prvih nekoliko mjeseci nakon proizvodnje, kada su materijali još svježi. Kombinacija tih spojeva stvara prepoznatljivu aromu, mješavinu slatkastih, hemijskih i blagih kožnih nota.
U luksuznijim automobilima dominira koža, ljepila visoke kvalitete i fini premazi, pa je miris profinjeniji. Kod jeftinijih modela plastika i sintetički materijali više dolaze do izražaja, ponekad dajući i oštriji, „hemijski“ ton. Neki proizvođači, poput Rolls-Roycea ili Bentleya, decenijama standardiziraju miris vlastitih kabina, gotovo poput parfema koji kupci prepoznaju.
Je li opasan za zdravlje?
Budući da miris dolazi od hlapljivih organskih spojeva, logično se postavlja pitanje sigurnosti. Istraživanja su pokazala da se u kabinama novih vozila može naći nekoliko stotina različitih spojeva, među kojima su formaldehid, stiren i benzen, tvari koje u većim koncentracijama mogu biti štetne. Međutim, proizvođači automobila podliježu strogim normama, pa su nivoi u zraku unutar kabine uglavnom daleko ispod granica koje bi mogle ugroziti zdravlje.
Zbog globalnih regulativa, posebno u Kini gdje je osjetljivost na „hemijski miris“ posebno izražena, proizvođači sve više pažnje posvećuju smanjenju emisija iz materijala. Tako današnji „miris novog auta“ traje kraće i nešto je blaži nego prije dvadeset ili trideset godina.
Koliko traje i zašto nestaje?
Najintenzivniji je prvih nekoliko sedmica, a zatim postupno blijedi. Obično se zadrži tri do šest mjeseci, ovisno o klimi, temperaturi i načinu korištenja automobila. Visoke temperature ubrzavaju isparavanje spojeva, pa automobil ljeti u južnim krajevima brže „izgubi“ novi miris nego isti model u hladnijoj klimi.
Redovno prozračivanje, grijanje i hlađenje također ubrzavaju proces. Drugim riječima, što se auto više koristi, to miris brže nestaje.
Može li se sačuvati ili vratiti?
Za one koji žale za tim prepoznatljivim mirisom postoje načini da ga se barem djelomično vrati. Na tržištu se nude sprejevi i osvježivači koji imitiraju „new car smell“, no većina jeftinijih varijanti podsjeća samo na običan osvježivač zraka. Kvalitetniji proizvodi uistinu koriste spojeve slične onima u novim interijerima, pa su uvjerljiviji.
Druga metoda je detaljno čišćenje interijera specijaliziranim sredstvima koja neutralizuju strane mirise i osvježavaju materijale, stvarajući dojam da je automobil mlađi nego što jeste. Tapeciranje sjedala novom kožom ili zamjena plastičnih panela također donose dašak tog „novog“ mirisa, ali to su već investicije koje se rijetko rade samo „zbog nosa“.
Kulturološki fenomen
Zanimljivo je da miris novog auta ne izaziva svugdje iste reakcije. Dok ga mnogi na Zapadu obožavaju, u Aziji, osobito u Kini, kupci ga često smatraju neugodnim i povezuju s „hemijom“. Tamo proizvođači ulažu dodatne napore da ga neutralizuju, pa automobili za azijsko tržište znaju mirisati neutralnije ili imati lagano dodane note zelenog čaja ili cvjetnih esencija.
Miris novog automobila više je od hemije, on je simbol statusa, nostalgije i emocionalni okidač. Iako ga nauka objašnjava hlapljivim organskim spojevima, za mnoge ostaje osjećaj luksuza i svježine koji se ne može ponoviti. Koliko god se trudili sprejevima i trikovima, pravi miris novog auta ostaje neponovljiv i prolazan, baš poput trenutka kada po prvi put sjednete u svoj novi automobil iz snova.