Negdje na tajnoj lokaciji golobradi studenti mašinstva, elektrotehnike i računarstva, neki još u tinejdžerskim godinama, danonoćno rade na izgradnji bespilotnih letjelica za potrebe vojske. Radni stolovi su im puni polovnih i doniranih komponenti pomoću kojih modificiraju komercijalne dronove kako bi ih pretvorili u oružje. Ovo je prava tajna ukrajinska laboratorija.
Ratna kreativnost, inovativnost i domišljatost Ukrajinaca već su ilustrirane brojnim uspjesima. Male studentske manufakture opreme o kojima svjedoči britanski Telegraph samo dodatno potvrđuju golemu vitalnost ove nacije u otporu višestruko jačem agresoru. Proizvodna linija ratnih dronova već je na frontu izbacila preko 2.500 bespilotnih letjelica, tvrdi njezin osnivač Maksim Šeremet.
"Naši mozgovi su naše puške. Većina inžinjera u mojoj laboratorijo su studenti i nemaju ni 18 godina. Bore se u pozadini i koristeći svoj mozak, no bore se itekako odlučno i strasno. Stvaranje dronova iz ničega vrlo je važan posao u sve dominantnijem ratu bespilotnim letjelicama“, govori Šeremet.
Startna prednost
Devet ratnih mjeseci urodilo je cijelim nizom korisnih inovacija na ukrajinskoj strani. Akademci, tehničari, poduzetnici i hobisti; svi su udružili snage i znanje s vojskom kako bi pokušali nadoknaditi golemu startnu prednost Moskve. Oni mijenjaju primarne namjene i modificiraju potrošačku tehnologiju za ratne ciljeve. Kreiraju i vlastite izume, iz ničega i od nule. Više su nalik agilnoj start-up kulturi mirnodopskih tehničara nego programima industrijskog naoružanja kojima se koriste konvencionalne vojske na Zapadu.
Dronelab Maksima Šeremeta prima narudžbe od komandanata s prve linije ratišta za izradu izviđačkih ili bombarderskih bespilotnih letjelica. Nazovu ga i kažu: ‘Trebaju nam takvi i takvi dronovi koji mogu letjeti toliko dugo i toliko daleko‘.
Potom njegovi mladi inžinjeri na male komercijalne dronove i kvadrikoptere ugrađuju nosače za bombe i mehanizme za njihovo ispuštanje. Drugi ugrađuju teleobjektive i termalne kamere na drugu liniju bespilotnih letjelica za nadzor. To jedinicama na prvoj liniji omogućuje da iz sigurnog prate pokrete ruskih trupa i uočavaju mete u njihovim redovima čak i noću. Neke dronove su prilagodili za terete teške čak i do 8 kilograma.
Stalna utrka
Drone laboratorij okuplja oko 100 studenata i inženjera. Čak 60 ih može ispuniti vojne zahtjeve u bilo kojem trenutku, rukujući lemilicama, 3D printerima, kablovima, procesorima… Najmanje letjelice pokreću baterije koje su ‘spasili‘ iz e-cigareta. Plodove svog rada i njihove ratne uspjehe ponekad gledaju na video isječcima s ratišta, što im pričinjava naročito zadovoljstvo. Ukrajinski inžinjeri su u stalnoj utrci sa svojim ruskim protivnicima koji masovno koriste elektroničko ratovanje za ometanje, blokiranje ili skretanje protivničkih dronova.
U dosadašnjem ukrajinskom ‘ratu dronova‘ najviše uspjeha bilježi flota eksplozivnih mornaričkih bespilotnih čamaca poslanih da napadnu ruske brodove u Sevastopolju na Krimu. Napravili su ih domišljati majstori improvizacije, ugradivši im modificirane motore s vodenih skutera. Njihov juriš krajem oktobra na rusku Crnomorsku flotu jedan je zapadni vojni stručnjak opisao kao pogled u budućnost pomorskog ratovanja.
Jevhen, ukrajinski operater dronova iz volonterske grupe Aerial Reconnaissance, bio je entuzijasta daljinskog upravljanja godinama prije nego je prvi put pozvan da svoje vještine u korištenju joysticka ustupi domovini. Stigavši te 2015. u regiju Donjecka s loše opremljenim ukrajinskim snagama brzo je uvidio sav potencijal dronova uz pomoć kojih se vidjelo puno dalje nego s bilo koje izvidnice. Brze povratne informacije s prve crte bile su jedan od ključeva tadašnjeg ukrajinskog uspjeha. S funkcije ‘oka na nebu‘, dronove se s vremenom proširilo i na bacanje bombi.
Potrebe trenutka
Vojni komandanti i dobrovoljci danas brzo razmjenjuju korisne borbene informacije s tvorcima ratnih dronova: kako o njihovim dobrim stranama, tako i o potrebnim poboljšanjima nekih performansi. Modernizacija u hodu je stalan proces, jer Rusija je dosta moćna u elektroničkoj tehnologiji za obaranje bespilotnih letjelica. No, puno su manje motivirani i sporo se prilagođavaju potrebama trenutka, za razliku od Ukrajine.
Moskva je u nastojanju da zadominira ukrajinskim nebom svojevremeno krajnje nemaštovito krenula u kupovinu velikih iranskih dronova-kamikaza. Ukrajinski ratni entuzijasti za razliku od njih smatraju da budućnost ratovanja dronovima ide prema manjim i jeftinijim bespilotnim letjelicama. Njihova iskustva potvrđuju i zapadni analitičari.
‘Ako imate 10 jako skupih i dobrih dronova, a protivnik ima 1.000 malih, jeftinih i lošije kvalitete, pobijediti će najvjerovatnije onaj koji ih ima više", objašnjava iskusni ukrajinski operater bespilotnim letjelicama Jevhen.
‘Jeftinija, manja i komercijalno dostupna tehnologija koja se može koristiti kao oružje u rukama manje bogatih nacija biti će glavni trend u ratovima 21. stoljeća‘, zaključuje i Mike Martin s ratnih studija na King‘s Collegeu u Londonu. Američke snage u Siriji, ističe, redovno su napadane malenim samoubilačkim dronovima, a Ukrajinci su kvadkoptere s Amazona pretvorili u eskadrile priručnih mini-bombardera sposobnih itekako učinkovito gađati rusku vojsku. Ovo će više od bilo čega drugoga promijeniti to kako i protiv koga ćemo se boriti u nadolazećim ratovima, upozorio je nedavno britanski vojni stručnjak.
