Zašto bi se iko izlagao nesnosnoj hladnoći, ledenim vjetrovima i divljem moru, ponekad radeći cijele noći, samo da bi s dna Antarktika izvadio mulj? Upravo to je početkom ove godine uradio međunarodni tim naučnika na udaljenom Antarktičkom poluostrvu, u misiji koja bi trebala otkriti stoljetne tajne Južnog okeana.
Dragocjeni uzorci sada će se analizirati širom svijeta kako bi se utvrdio utjecaj ljudske aktivnosti na Antarktiku i našu planetu.
Historija zapisana u oceanskom dnu
Koristeći posebnu bušilicu pričvršćenu za istraživački brod, nalik ogromnom odstranjivaču jezgre jabuke, tim je bušio na dubinama do 500 metara. Prikupili su više od 40 dugih jezgri morskog sedimenta s različitih lokacija oko poluostrva – jednog od najbogatijih staništa morskog života na Antarktiku i ključnog područja za ribolov, turizam i, prije zabrane 1980-ih, industrijski kitolov. Prikupljanje sedimenta nudi uvid u prošlost, “poput historijske knjige”, objasnila je voditeljica istraživanja dr. Elisenda Balleste sa Univerziteta u Barceloni.
“Šta živi u morima danas, šta je živjelo u prošlosti i dokazi našeg ljudskog utjecaja – sve je to zapisano u slojevima sedimenta kroz stoljeća”, kazala je. Analizom i datiranjem tih slojeva naučnici mogu stvoriti detaljnu sliku historije morskog života na Antarktiku.
Nakon prikupljanja, jezgre su zamrznute na brodu i prevezene u laboratorij dr. Balleste u Barceloni. Odatle će se pažljivo izdvojeni uzorci antarktičkog mulja slati na brojne akademske institucije širom svijeta.
Naučnici će skenirati i datirati slojeve, otkriti kakav mikrobni život sadrže, izmjeriti nivoe zagađenja te izračunati koliko je ugljika pohranjeno u mulju. Sve to dio je misije Convex Seascape Survey, koja okuplja univerzitete i istraživačke institute iz cijelog svijeta u zajedničkom naporu da bolje razumiju povezanost okeana i klime. Claire Allen, okeanografkinja iz Britanskog antarktičkog instituta, istaknula je da su ovakve jezgre izuzetno vrijedne. “Prije 1950. godine, prije nego što smo imali mogućnost praćenja na Antarktiku, jezgre sedimenta i leda bile su jedini način da dobijemo uvid u klimatske ili fizičke promjene koje su se dešavale”, rekla je.
DNK otkriva utjecaj kitolova
Novoprikupljeni uzorci namijenjeni DNK analizi moraju se čuvati na izuzetno niskim temperaturama kako bi se zaustavili svi biološki procesi. “Čuvaju se na minus 80 stepeni da bi se spriječilo njihovo propadanje”, objasnila je dr. Balleste. Ovi komadići morskog dna, zamrznuti u vremenu, koristit će se za takozvanu analizu okolišne DNK (eDNK). To je naučno područje koje omogućava istraživačima da izdvoje genetske informacije iz vode, tla, pa čak i zraka – poput otiska života koji ostaje u okolini. Dr. Carlos Preckler sa Univerziteta kralja Abdullaha u Saudijskoj Arabiji vodit će ovaj dio istraživanja, pokušavajući izmjeriti kako je gotovo jedno stoljeće industrijskog kitolova na Antarktiku utjecalo na okean i atmosferu.
Ugljik, kada se u atmosferu oslobađa kao ugljikov dioksid, zagrijava našu planetu. Zato, dok se svijet bori sa smanjenjem emisija, svi procesi koji apsorbiraju i pohranjuju značajne količine ugljika mogli bi pomoći u borbi protiv globalnog zagrijavanja. “Znamo da kitovi imaju mnogo ugljika u svojim tijelima, jer su to ogromne životinje”, rekao je dr. Preckler. Ono što on i njegove kolege žele otkriti jeste koliko se tog ugljika pohrani na morskom dnu kada životinje uginu.
“Možemo izmjeriti DNK kitova i ugljik u sedimentu”, objasnio je. “Tako možemo utvrditi šta se dešavalo prije nego što je industrijski kitolov uklonio većinu kitova u Južnom okeanu”, dodao je. To će, kažu naučnici, pokazati u kojoj mjeri kitovi samim svojim postojanjem i prirodnim životnim ciklusom uklanjaju ugljik iz atmosfere i pomažu u borbi protiv klimatskih promjena.