Iza jednostavnosti, skromnosti i duhovnog autoriteta pape Franje, koji je preminuo 21. aprila 2025. godine, krije se bogat i nevjerovatan privatni svijet, ispunjen ljubavlju, muzikom i sjećanjima na djetinjstvo u Buenos Airesu.
Prije nego što je postao poglavar Katoličke crkve i izabrao put duhovnog života, Jorge Mario Bergoglio, kasnije poznat kao papa Franjo, bio je dječak s običnim snovima — i jednom posebnom simpatijom.
Amalia – dječja ljubav koja mu je gotovo promijenila život
Njegovo srce pripadalo je djevojčici iz komšiluka, Amaliji Damonte.
Kao dvanaestogodišnjak zaljubio se u svoju vršnjakinju iz četvrti Flores u Buenos Airesu i već tada joj poslao pismo u kojem joj je predložio brak.
U pismu joj je navodno napisao:
“Ako te ne oženim, postat ću svećenik.”
Nažalost, njeni roditelji nisu odobravali njihovu bliskost i zabranili su joj kontakt s mladim Jorgeom, čime je njihova dječja romansa prekinuta.
Unatoč rastanku, kroz godine su nastavili povremeno razmjenjivati pisma, a Amalia je kasnije ispričala kako su ih spajale iste vrijednosti — skromnost, suosjećanje prema siromašnima i ljubav prema jednostavnom životu.
Muzika kao stalna životna pratnja
Osim ljubavi iz djetinjstva, papa Franjo je bio i strastveni zaljubljenik u muziku.
Njegova privatna kolekcija brojala je impresivnih oko 2000 CD-ova i 19 vinilnih ploča, a sadržavala je sve — od klasične muzike i argentinskog tanga do Edith Piaf i gospel pjesama Elvisa Presleya.
Njegovu strast prema muzici otkrio je kardinal Gianfranco Ravasi, predsjednik Papinskog vijeća za kulturu, koji je godinama čuvao i katalogizirao papinu kolekciju. Posebno mjesto u njegovom srcu imale su pjesme legendarnog Astora Piazzolle, kao i stari CD sa najvećim hitovima Édith Piaf.
Njegova ljubav prema muzici rodila se u djetinjstvu, dok je s majkom slušao operne programe na radiju. Posebno mu je bila draga Teatro Colon, slavna operna kuća u Buenos Airesu, čije je snimke često slušao.
Zanimljivo je da je papa Franjo nerijetko uz CD-ove koje je poklanjao ili razmjenjivao s kardinalima slao i rukom pisane bilješke s detaljnim i stručnim komentarima o muzici, pokazujući koliko pažljivo i duboko proživljava svaku melodiju.
Od izbacivača u noćnom klubu do duhovnog vođe
Malo je poznato da je Jorge Bergoglio prije zaređenja 1969. godine radio kao izbacivač u noćnom klubu i učitelj hemije.
Bio je poznat kao živahan i nemiran dječak, a čak su ga i časne sestre koje su ga čuvale u vrtiću znale nazvati "mali demon" zbog nestašluka.
Iako su mu roditelji, italijanski imigranti koji su izbjegli Mussolinijev režim, priželjkivali karijeru ljekara, životni put ga je odveo prema duhovnom zvanju, u kojem je postao simbol bliskosti s narodom, suosjećanja i borbe za one na društvenoj margini.
Jednostavnost do kraja
Papa Franjo, poznat po odbijanju luksuza, nikada nije koristio papinsku palaču, nego je živio u skromnom vatikanskom domu Domus Sanctae Marthae. Vozio se običnim automobilom, odbijao zlatne insignije i preferirao jednostavne bijele haljine i cipele.
Nakon smrti, prema vlastitoj želji, bit će sahranjen u skromnom drvenom lijesu u Bazilici Svete Marije Velike u Rimu, daleko od raskoši Vatikana.
Iza figure vjerskog poglavara, papa Franjo ostaje zapamćen kao čovjek koji je znao voljeti, osjećati, pjevati i živjeti punim plućima prije nego što je odlučio posvetiti život Bogu i Crkvi.
Njegove mladalačke simpatije, strast prema muzici i jednostavnost učinili su ga papom kojeg su voljeli i vjernici i oni koji su cijenili njegovu ljudskost.