Gabriel Omar Batistuta, nadimka "Batigol", jedan je od najlethalnijih napadača u istoriji fudbala. Rođen 1969. u Santa Feu, argentinski div ostavio je neizbrisiv trag u svijetu fudbala svojom nevjerovatnom snagom udarca i prepoznatljivim stilom slave.
Batistuta je karijeru počeo u skromnom Newell's Old Boys 1988. godine, gdje je brzo privukao pažnju. Već nakon dvije sezone prebacio se u Boca Juniors, ali pravi preokret uslijedio je 1991. kada je potpisao za italijansku Fiorentinu.
Legenda Fiorentine i ljubav koja traje vječno
U Firenci je Batistuta postao legenda. Tokom devet sezona u ljubičastom dresu postigao je nevjerovatnih 207 golova u 333 utakmice. Više od brojki, impresionirala je njegova posvećenost klubu - ostao je vjeran Fiorentini čak i kada je klub ispao u Seriju B 1993. godine.
"Neću nikad zaboraviti kako su me navijači dočekali. Fiorentina mi je dala sve", često je govorio Batistuta o svojoj ljubavi prema klubu.
Argentinac je bio poznat po nevjerovatnoj snazi lijevog udarca. Golmani Serie A pamte njegove projektile koji su letjeli brzinom do 130 kilometara na sat. Njegova posebnost bila je i ceremonija slave - karakteristično pucanje prstima nakon svakog gola postalo je zaštitni znak.
Zvijezda Argentine i mundijali za pamćenje
Na reprezentativnom nivou, Batistuta je bio ključna figura "albicelestes". Za Argentinu je odigrao 78 utakmica i postigao 56 golova, što ga čini drugim najboljih strijelcem u istoriji reprezentacije. Učestvovao je na tri svjetska prvenstva (1994, 1998, 2002) i osvojio Copa America 1991. i 1993.
Posebno se pamti njegovo izuzetno prvenstvo 1998. u Francuskoj, gdje je sa šest golova osvojio "zlatnu kopačku". Njegov hat-trick protiv Jamajke u grupnoj fazi ostaje jedan od najspektakularnijih nastupa u istoriji mundijala.
Godine 2000, u dobi od 31 godine, Batistuta je prekinuo vezu sa Fiorentinom i prešao u Romu za tadašnji rekordni iznos od 65 miliona maraka. U glavnom gradu Italije osvojio je jedini naslov Serie A u karijeri, sezonu 2000/01.
Kraj ere i vječna ostavština
Fizička snaga koja je bila njegov najveći adut istovremeno mu je skratila karijeru. Česta povrede koljena prisilile su ga na preuranjeni kraj. Nakon kratkih angažmana u Interu i qatarskom Al-Aryji, 2005. se povukao iz profesionalnog fudbala.
Batistuta je završio karijeru sa 300 golova u 515 utakmica za klubove i reprezentaciju. FIFA ga je 2004. uvrstila u listu 100 najvećih živih nogometaša svih vremena.
Danas živi povučeno u Argentini, baveći se poljoprivredom i porodicom. Rijetko daje izjave za medije, ali kada se pojavi na tribinama Fiorentine, navijači ga dočekaju kao kralja.
Gabriel Batistuta ostaje simbol jedne ere - vrijeme kada su napadači bili gladijatori, a golovi se pamtili decenijama. Njegova ostavština prevazilazi brojke - ostao je uzor generacijama mladih nogometaša koji sanjaju da jednog dana postanu "Batigol".