Politika

Taktika im je zastrašivanje i teror. Vojni analitičar za Raport: Pitanje je šta je ruska vojska u trenucima očaja spremna učiniti

Surovost ruske vojske u Ukrajini, ubijanje, iživljavanje, beživotna tijela, uglavnom civila, koja leže na ulicama ukrajinskih gradova skamenili su svijet i potaknuli Zapad na još oštrije sankcije Rusiji. Sve su žešće i osude Kremlja i Vladimira Putina, kojeg je američki predsjednik Joe Biden ponovo nazvao ratnim zločincem.

Nije bila racionalna situacija

Javnost su posebno uznemirili prizori sa ulica Buče nakon što su se krajem marta iz tog predgrađa Kijeva povukle ruske snage.

Vojni analitičar Antonio Prlenda u razgovoru za Raport ističe kako od početka ruske invazije Ukrajina žustro upozorava na stradanja civila.

Antonio Prlenda za Raport

"Ukrajina to, između ostalog, radi kako bi pridobila Zapad, ako već ne na vojnu intervenciju, onda na što obilatiju vojnu pomoć, koja evo vidimo sve više pristiže. Iako Rusija, primjerice, jeste podržavala sirijski režim kada je on koristio hemijsko oružje u tamošnjem sukobu, ne vidim baš neku političku ili vojnu motivaciju Rusije da njezina vojska upotrijebi hemijsko oružje u Ukrajini. Jer bi Rusija time sebi nanijela mnogo više političke štete, nego što bi polučila nekakav vojni uspjeh.

E sad, ni odluka o agresiji na Ukrajinu nije bila racionalna u situaciji kad je Rusija diplomatskim putem mogla puno više postići, pa se agresija ipak dogodila. Činjenica jest da se Putinov pohod na Ukrajinu pokazao katastrofalnim i ostaje ipak pitanje šta je sve u trenucima očaja ruska vojska spremna učiniti", kaže Prlenda.

Hibridni oblik specijalnog ratovanja

Od početka invazije obje strane plasiraju informacije u javnost, objavljuju se snimci skoro u realnom vremenu, što je, kako kaže Prlenda, odlika tipičnog modernog rata.

"Rat u Ukrajini jeste tipičan moderni rat po tome što je počeo bez objave i što se masovno gađaju i civilni ciljevi. Stradanja civila i civilnih objekata su enormna, i to je nažalost sve veća odlika savremenih ratova. Današnji ratovi prije same oružane borbe počinju već i u elektromagnetskom spektru, kibernetičkom i medijskom prostoru, a tu je i hibridni oblik specijalnog ratovanja. Rat informacijama i dezinformacijama u tome je važan segment koji se nastavlja nesmanjenom žestinom i kada oružani sukob otpočne.

Zahvaljujući internetu, informacija je sve više i nije se lako snaći u moru istinitih i lažnih vijesti. Posebno su nepouzdane društvene mreže. Stoga treba biti oprezan pri donošenju zaključaka i treba znati čitati između redova. Zbog toga je važna medijska pismenost i neka osnovna znanja o medijima. Dodatni izazov je što javnost na Zapadu, pa i kod nas, na kašičicu dobija informacije iz ruskih izvora. No, kako su i službene ruske informacije svakako frizirane, pitanje je koliko bi više ruskih vijesti pomoglo pravoj slici", govori Prlenda.

Osvrnuo se i na uključenost i značajan angažman Velike Britanije.

"Neovisnom promatraču je jasno da je ukrajinski narod žrtvovan da se bori za ciljeve Zapada. No, to ne opravdava Putina koji je diplomatskim putem mogao mnogo više postići. Ali ne, odabrao je rat i stradanje stanovništva. Sam je odabrao tu opciju. Velika Britanija, koja više nije članica EU, nastoji iskoristiti situaciju da ostane snažan vojno-politički igrač, ponekad kao produžena ruka SAD, a ponekad samostalno", kazao je Prlenda .

Pitali smo ga i kakva je uloga Kine i Irana.

"Što se tiče Kine, ona oprezno prati situaciju i procjenjuje kako se to može odraziti na njezine težnje u budućnosti. Da je Putinu uspjelo ratom disciplinirati Ukrajinu, bez prevelike osude demokratskog svijeta, lako je vjerojatno da bi Kina slično reagirala i prema Tajvanu. Svakako da treba posebno pratiti i Iran, ali ne smijemo zaboraviti Indiju, koja se sa Pakistanom spori oko dijela teritorija. Sve su to zemlje koje imaju jaku vojnu saradnju s Rusijom i pitanje je kako će se rat u Ukrajini odraziti na nastavak te saradnje. Pri tome, treba imati u vidu da su Kina i Indija nuklearne sile, a da Iran odavno to želi postati", pojašnjava Prlenda.

U ukrajinskom gradu Buča počela je ekshumacija tijela ubijenih civila koja su pronađena u masovnim grobnicama. Nažalost, iz dana u dan se pronalaze nove masovne grobnice u Ukrajini. Međutim, kako kaže Prlenda, ruska vojska ima taktiku od koje ne odustaje, a to je zastrašivanje i teror.

Masovna grobnica u Buči

"Računaju da bi Ukrajinci time postali popustljiviji u pregovorima, kako bi poštedjeli narod od daljeg stradanja. Uobičajeno je da strana u sukobu koja počini ratni zločin to ne priznaje, barem ne dok traje sukob, a to je i dio rata dezinformacijama, o kojem smo već govorili", istaknuo je on.

Regionalna utrka u naoružavanju

Prlenda je komentirao i naoružavanje zemalja u regionu, posebno činjenicu da su u Srbiju stigli kineski protuzračni raketni sistemi. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić odmah je iskoristio priliku da se pohvali, pa je rekao da će javnost uskoro vidjeti njihovo najmoćnije oružje.

"Raspadom SFRJ nije došlo do podjele zajedničke imovine, nego je Srbija prisvojila većinu naoružanja nekadašnje zajedničke JNA, dok su neke zemlje regije tek morale nabavljati ključne borbene sisteme. Samim tim je Vojska Srbije po vatrenoj moći bila ispred svih ostalih zemalja bivše Jugoslavije. Posebno je to vidljivo u borbenom zrakoplovstvu i protuzračnoj odbrani. Dugi niz godina u regiji se vrlo malo ulagalo u oružane snage i sadašnju modernizaciju vojski zemalja regije treba promatrati kao nuždu i potrebu. S obzirom na to da je Srbija vojno neutralna, te da nema saveznike koji su ugovorom obavezani da joj vojno pomognu, to pred nju postavlja veće zahtjeve za ulaganjem u oružane snage.

Međutim, nesigurnost građana mogu izazvati izjave pojedinih političara, koji ovaj redoviti proces modernizacije i obnavljanja oružanih snaga promatraju kao regionalnu utrku u naoružanju. To se posebno odnosi na predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića, koji ne krije da se nastoji porediti sa Republikom Hrvatskom. Primjerice, čim je Hrvatska potpisala ugovor o nabavci francuskih borbenih aviona Rafale, Vučić je poduzeo korake da iste avione pokuša i on nabaviti, čak i u većem broju, iako još nije ni okončana modernizacija postojećih i novonabavljenih lovačkih aviona MiG-29 Vojske Srbije.

Što se tiče najnovijeg oružja Srbije, vjerojatno se tu misli na kineski protuzračni sistem zemlja-zrak FK-3, koji je dopremljen prije nekoliko dana. To je kineska varijanta sistema S-300 kojim se danas Ukrajina brani od ruskih napada iz zraka. Kad postane operativan, to može biti najbolji protuzračni sistem u regiji, ali ne i u svijetu. No, važno je reći da se tu prije svega radi o odbrambenom oružju", zaključio je Prlenda za Raport.