Talibanski militanti koje susrećemo smješteni su samo 30 minuta od jednog od najvećih afganistanskih gradova, Mazar-e Šarifa. Pokazuju nam svoj ratni plijen, vojno vozilo, dva kombija i velik broj moćnih strojnica, piše novinar BBC-ja Secunder Kermani.
Ainuddin, bivši učenik medrese (vjerske škole), koji je sada lokalni vojni zapovjednik, stoji s hladnim izrazom lica u središtu naoružane gomile. Nakon što su se povukle međunarodne trupe, pobunjenici osvajaju nove teritorije na dnevnoj bazi. A usred svega toga se nalazi preplašeno stanovništvo.
Deseci hiljada Afganistanaca morali su napustiti svoje domove. U zadnjih nekoliko dana ubijeno ih je ili ozlijeđeno na stotine.
Upitao sam Ainuddina kako može opravdati svo to nasilje i bol koju nanosi onima za koje tvrdi da se bori.
"Ovdje se radi o borbi pa ljudi umiru", hladnokrvno odgovara, dodajući kako se njegova skupina trudi "ne nauditi civilima".
Kažem kako su talibani bili ti koji su započeli borbe.
"Ne. Imali smo vladu i ona je srušena. Amerikanci su započeli cijelu stvar“, odvraća.
Život u gradu pod talibanskom vlašću
Ainuddin i ostali talibani doživljavaju pravi zamah jer osjećaju kako im se vraća moć nakon što su vojne snage, predvođene SAD-om, srušile njihov položaj 2001.
"Marionetska vlada u Kabulu ne odustaje od zapadne kulture ... pa ih moramo ubiti", kazao je Ainuddin.
Nalazimo se u Balkhu (Belhu), gradu za koji se smatra da je rodno mjesto jednog od najpoznatijih islamskih mističnih pjesnika, Dželaluddina Rumija. Kada smo prošli ovuda ranije ove godine, to je područje bilo pod kontrolom vlade. Sada je to jedno od 200 središta koje su militanti zauzeli u posljednjoj ofanzivi.
Haji Hekmat, lokalni talibanski vođa, želi mi pokazati da se život nastavlja unatoč borbama. Na ulicama se nalaze mlade školarke, mada drugdje postoje izvještaji o djevojčicama kojima je zabranjen dolazak u školu. Trgovi i tržnice su i dalje prepuni kupaca, muškaraca i žena.
Lokalni izvori su nam naveli da je ženama dopušteno biti na ovakvim mjestima samo s muškim pratiteljem, no čini se da to nije slučaj. Na nekim drugim mjestima su talibanski zapovjednici navodno daleko stroži.
Sve žene koje vidimo, međutim, nose burku koja pokriva i kosu i lice. Hekmat inzistira na tome da ih na to niko ne prisiljava i da talibani jednostavno "propovijedaju" da bi se žene trebale tako odijevati.
S druge strane, rečeno nam je da su taksisti dobili upute da ne voze nijednu ženu u grad ako nije potpuno prekrivena velom.
"Vidite! Nikoga ne tjeramo"
Dan nakon što smo krenuli pojavljuju se izvješća da je jedna mlada žena ubijena zbog odjeće koju je nosila. Hekmat, međutim, smatra da za to nisu odgovorni talibani. Na trgovima mnogi izražavaju svoju podršku talibanima i zahvalnost zbog poboljšanje sigurnosti. No s obzirom na to da nas talibanski borci prate u svakom trenutku, teško je znati šta stanovnici doista misle.
Muškarci i žene su se u sjeni Plave džamije u Mazar-e Šarifu prošloga tjedna ipak šetali u vidno opuštenijoj društvenoj atmosferi. Vlada još uvijek kontrolira grad i gotovo svi s kojima sam razgovarao brinu se oko ponovne vladavine talibana.
No, u okrugu Balkh, talibani formaliziraju svoju suparničku vladu. Zauzeli su sve službene objekte u gradu, osim jedne velike, sada napuštene policijske zgrade. Nekada je to bilo sjedište voditelja lokalne policije, a djelomično su ga uništili bombaši samoubice dok su se borili za kontrolu nad tim područjem.
Neke se stvari nisu promijenile nakon ponovnog dolaska talibana na vlast. Čistači ulica i dalje su odjeveni u narančasto te i dalje dolaze na posao. Nadgleda ih novoimenovani talibanski gradonačelnik, koji sjedi za širokim drvenim stolom na kojem se nalazi mala bijela zastava "Islamskog emirata Afganistan".
Saznao sam da je jedan mještanin uhvaćen kako sluša glazbu. Talibani su ga, kako bi ga kaznili, navodno natjerali da hoda bos po suncu sve dok nije izgubio svijest. Hekmat inzistira da se tako nešto nije dogodilo. Kad napuštamo stanicu, pokazuje rukom na neke mladiće koji tamo rade, a nemaju bradu.
"Vidite! Nikoga ne tjeramo", rekao je.
Kako na sve gleda talibanski sudac
Jasno je da talibani žele svijetu prikazati ljepšu sliku priče. No u drugim dijelovima zemlje talibani se ponašaju mnogo strože. Razlike mogu ovisiti o stavovima lokalnih zapovjednika.
Talibanski sudac Haji Badruddin ispričao je kako u zadnja četiri mjeseca, otkako je na toj funkciji, nije odredio nikakvu tjelesnu kaznu. Dodaje kako talibani imaju i sustav žalbenih sudova za preispitivanje ozbiljnih presuda.
No, s druge strane, Badruddin brani najstrože kazne.
"U našem šerijatu je jasno, za one koji imaju spolne odnose i nisu u braku, bilo da se radi o djevojci ili mladiću, kazna je 100 udaraca bičem u javnosti. A za onoga koji je oženjen, moraju ga kamenovati do smrti ... Za one koji kradu: ako se to dokaže, onda mu treba odrezati ruku", kazao je i dodao kako je to bolje nego na zapadu gdje se ljudima otimaju djeca i nema neke velike kazne.
"Je li to bolje? Ili je bolje da se toj osobi otkine ruka i da zajednica dobije na stabilnosti?“ objašnjava sudac.
Pitam Hekmata je li siguran da talibani mogu pobijediti? "Da", odgovara. "Ako mirovni pregovori ne budu uspješni, pobijedit ćemo, ako Bog da."
