Cijena barela sirove WTI nafte na američkom tržištu pala je u za više od 120 posto, što je historijski podatak, i trenutno se prodaje za nevjerovatnih - 6,75 dolara po barelu, a razlog tome je nedostatak kapaciteta za skladištenje velikih naftnih rezervi nastalih zbog pada potražnje, podaci su sa svjetskih berzi, piše Guardian.
Cijena WTI nafte (West Texas Intermediate - referentni američki naftni brend) još tokom dana je pala za 30 posto u jednom danu, i to na nivo iz 1999., u vrijeme takozvane Azijske krize.
Jason Gammel iz investicijske banke Jefferies za londonski Financial Times ustvrdio je da uvođenje karantena širom svijeta zbog pandemije koronavirusa suočava tržište nafte s “najcrnjim izgledima još od 1990., a možda i najgorim dosad u historiji”.
Terminski ugovori od ponedjeljka, ugovoreni za maj, bili su na razini od oko 11 dolara po barelu, a oni za juni bili su na nivou od 22 dolara po barelu. Cijena sirove referentne Brent nafte na Londonskom tržištu pala je za, manjih, šesto posto, i trgovala se za 26,42 dolara po barelu (Brent je inače skuplji od WTI-a za desetak dolara). Iako su, naime, OPEC i saveznici prije desetak dana postigli dogovor o smanjenju proizvodnje, cijene su nafte prošle sedmice na svjetskim tržištima oštro pale, jer se ulagači plaše pada potražnje zbog pritiska koronakrize na svjetsko gospodarstvo, a ove sedmice je taj pad oštro nastavljen u SAD-u.
Još je, međutim, gora situacija za kanadsku naftnu industriju, jer je cijena sirovog barela njihove referentne nafte Western Canadian Select otišla u negativne vode, na minus 0,1 dolara po barelu. Za razliku od kvalitetne, lake nafte kao što je WTI, WCS pripada manje kvalitetnoj, teškoj nafti, koja je jeftinija jer zahtijeva više ulaganja u rafinerijsku obradu, ali i zbog transporta do rafinerija u SAD-u. Ipak, cijena te nafte nikada u historiji nije išla ispod pet dolara po barelu, a sada proizvođači plaćaju da im neko preuzme naftu, jer je nemaju gdje skladištiti. Stoga im je isplativije platiti nekome da preuzme tu naftu nego da je oni sami skladište ili da im zauzima skladišne prostore.
Dosad je pandemija gripe “kosila” ponajprije male, nezavisne proizvođače nafte u SAD, koji su bili u velikim dugovima, jer kapitalni projekti takvog tipa iziskuju golema ulaganja i nemoguće ih je obustaviti u hipu. Sada su, međutim, u Kanadi ugroženi i veliki proizvođači, jer nemaju gdje skladištiti svježu proizvodnju.
Istovremeno stotinjak tankera već besciljno pluta okeanima u iščekivanju viših cijena nafte, a trošak njihovog najma tokom protekla se dva mjeseca upeterostručio, s naznakama nastavka tog trenda. Analitičari navode da su cijene svih tipova nafte u SAD-u i Kanadi niže u spot trgovanju nego u terminskim ugovorima, kao i da su terminski ugovori za svibanj na manjim razinama u odnosu na one za kolovoz ili rujan, što govori da se nalazimo u “contango tržištu”. Terminski se ugovori, naime, odnose na cijene ugovorene za mjesec, dva ili tri, a spot trgovanje odnosi se na kupnju nafte u “fizičkom obliku”, u realnom vremenu.
Takva situacija u kojoj su cijene na spot tržištu manje od onih u terminskim ugovorima naziva se “contango tržištem”, a Michael Lynch iz Strategic Energy & Economic Research, ustvrdio je za MarketWatch da smo u “povijesnoj, super contango” situaciji. Nije stoga čudno da su u ponedjeljak i cijene velikih naftnih kompanija pale u SAD-u, i to Chevron za četiri posto, a Exxon Mobile za 3,67 posto.
