Quentin Tarantino već godinama govori da će se povući nakon desetog filma, ali njegovo stalno odgađanje otvorilo je pitanje nije li i sam postao ono što je nekad najviše kritikovao. Naime, upravo je on u više navrata druge reditelje optuživao da su toliko "uronjeni" u vlastitu ekscentričnost da su izgubili vezu s publikom i kvalitetom filmova.
Za Far Out Magazine kao primjer je naveo Nicolasa Roega, pitajući se: "Kada je posljednji put snimio dobar film?" Kao drugi primjer spomenuo je Davida Lyncha, naglasivši da više "nema želju gledati još jedan njegov film".
Ni Gus Van Sant nije bio izuzetak. Tarantino ga je nazvao "parodijom samog sebe", optužujući i njega, i Roega, i Lyncha da su postali poznati ponajviše po svojoj "neobičnoj ličnosti" i da mogu snimati šta žele bez obzira na rezultat. Njegove riječi tada su zvučale kao manifest mladog reditelja koji zna granicu između autorske originalnosti i pretjeranog samoljublja.
Danas, tri decenije kasnije, mnogi kritičari upućuju istu zamjerku upravo Tarantinu.
Njegova persona, sklonost samohvali i insistiranje na posebnom statusu doveli su do toga da ga se opisuje istim riječima kojima je on nekada omalovažavao Roega, Lyncha i Van Santa. Ironija je očita – Quentin Tarantino postao je predmet iste kritike koju je svojedobno upućivao drugima.