Ako Sjedinjene Američke Države i Iran žele izbjeći novu regionalnu eskalaciju, obje strane će na pregovorima u Ženevi morati pokazati spremnost na ustupke, ali i razumijevanje potpuno različitih stilova pregovaranja.
Na čelu iranske delegacije nalazi se ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi, diplomata sa gotovo petnaest godina iskustva u nuklearnim pregovorima, čovjek koji je o pregovaranju napisao i knjigu. S druge strane stola je specijalni izaslanik predsjednika SAD-a Steve Witkoff, koji dolazi iz poslovnog svijeta i radi prema direktivama aktuelnog američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Bazar ili ring
Araghchi je diplomata školovan u Iranu i Velikoj Britaniji, sa doktoratom stečenim na Univerzitetu u Kentu. Za razliku od svog prethodnika Javada Zarifa, važi za opreznijeg i tehnički preciznijeg pregovarača, bližeg konzervativnim krugovima vlasti i vrhovnom vođi Aliju Khameneiju.
U svojoj knjizi „Moć pregovaranja“ opisuje iranski stil kao „tržišni stil“, inspirisan tradicionalnim bazarima – uporno cjenkanje, ponavljanje zahtjeva, strpljenje i neumorno insistiranje na pozicijama. „Onaj ko se prvi umori – gubi“, jedna je od njegovih poruka.
Za razliku od toga, Trump diplomatiju vidi kao produžetak političkog nadmetanja, gotovo kao spektakl. Dok Washington nastupa direktno i javno, Teheran njeguje pristup šaha – strateški, spor i bez pokazivanja emocija.
Araghchi otvoreno priznaje da diplomat mora imati neprobojno lice. „Lice vještog diplomate je nečitljivo“, napisao je, naglašavajući važnost kontrole emocija.
Balans snaga i ustupci
Iranski ministar smatra da prava snaga pregovarača dolazi iz unutrašnje političke kohezije i vojne moći zemlje. Ako nema ravnoteže snaga, bolje je odgoditi pregovore – što je Iran učinio nakon bombardovanja svojih nuklearnih postrojenja prošle godine.
Jedna od ključnih tačaka sporenja ostaje obogaćivanje uranija. Washington traži smanjenje ili uklanjanje iranskih zaliha visoko obogaćenog uranija, dok Teheran insistira na paralelnim, nepovratnim koracima sa američke strane, uključujući odmrzavanje iranske imovine u inostranstvu.
Povratak inspektora Međunarodna agencija za atomsku energiju na pogođene lokacije mogao bi biti ključ kompromisa.
Analitičari upozoravaju da u „Trumpovom svijetu“ ne treba očekivati klasične sporazume zapisane na papiru. Mogući su i neformalni dogovori, pa čak i nenapadački pakt između Irana i SAD-a.
Tanka linija između uspjeha i kritika
Araghchi je veteran rata Iran–Irak i ima bliske odnose s Korpus čuvara islamske revolucije, što mu daje dodatnu težinu unutar iranskog sistema. Ipak, svjestan je da svaki dogovor može izazvati domaće kritike.
U jednom intervjuu prisjetio se razgovora sa Zarifom nakon pobjede bivšeg predsjednika Hassana Rouhanija 2013. godine. Na pitanje zašto oklijeva prihvatiti funkciju ministra, Zarif mu je tada odgovorio: „Na kraju će nas proglasiti krivcima.“
I upravo ta rečenica možda najbolje opisuje sudbinu svakog iranskog pregovarača – između nacionalnog ponosa, međunarodnog pritiska i rizika da bude žrtva vlastitog kompromisa.
Pred Araghchijem je sada nova runda pregovora koja bi mogla odrediti hoće li Bliski istok dobiti još jednu krizu – ili neočekivani diplomatski preokret.