Glavni grad Irana odbrojava do 'nultog dana' – dana kada će vode nestati, a slavine presušiti.
Rezervoari koji snabdijevaju 15 miliona stanovnika Teherana gotovo su prazni.
Brana Karadž, koja osigurava četvrtinu gradske pitke vode, popunjena je svega 8 posto. U nekim dijelovima grada već je uvedeno racioniranje vode, pri čemu se dotok iz slavina smanjuje ili se čak potpuno prekida tokom noći, piše Sky News.
Predsjednik Masoud Pezeškijan pozvao je građane da štede vodu – u suprotnom bi grad, ili barem njegovi dijelovi, mogao biti primoran čak i na evakuaciju.
Pa šta se zapravo dešava?
Kiše bi, nakon vrućeg i sušnog iranskog ljeta, trebale početi padati na jesen.
Međutim, prema podacima Nacionalnog centra za vremensku prognozu, period od septembra do novembra bio je najsušniji u posljednjih pola stoljeća, a količina padavina bila je za 89 posto ispod dugoročnog prosjeka.
Kombinacija male količine padavina i visokih temperatura traje već više od pet godina, ostavljajući zemlju isušenu.
No, vremenske prilike – i sjenka klimatskih promjena – nisu jedini uzrok teheranske vodne krize.
Prema Centru za strateške i međunarodne studije, broj stanovnika grada gotovo se udvostručio s 4,9 miliona 1979. godine na 9,7 miliona danas.
Potrošnja vode rasla je još brže – četverostruko, sa 346 miliona kubnih metara 1976. godine na sadašnjih 1,2 milijarde kubnih metara. Rast životnog standarda omogućio je većem broju ljudi da kupuju veš-mašine i mašine za pranje suđa.
Kako bi nadoknadio nedostatak vode iz rezervoara, Teheran se morao okrenuti prirodnim podzemnim vodonosnicima, koji su posljednjih godina osiguravali između 30 i 60 posto vode iz slavina.
Ali to dovodi grad u direktnu konkurenciju s poljoprivrednicima koji tu vodu koriste za navodnjavanje.
Prema analizi objavljenoj u časopisu Science Advances, nivoi podzemnih voda oko Teherana opadaju za 101 milion kubnih metara godišnje. Riječ je o vodi koja se akumulirala tokom više decenija padavina – i za čije će obnavljanje biti potrebno barem isto toliko vremena.
Profesor Kaveh Madani, bivši zamjenik šefa iranskog odjela za okoliš, a sada direktor Instituta Ujedinjenih naroda za vodu, okoliš i zdravlje, kaže da je hronično loše upravljanje prirodnim resursima dovelo do onoga što on naziva 'vodnim bankrotom'.
Za Sky News je izjavio:
"Ovo se nije dogodilo preko noći.
To je proizvod decenija lošeg upravljanja, nedostatka predviđanja, pretjeranog oslanjanja i lažnog uvjerenja u to koliko infrastruktura i inženjerski projekti mogu učiniti u zemlji koja je već oskudna vodom".
Ministri u vladi krive klimatske promjene, curenje vode iz dotrajalih cijevi i 12-dnevni rat s Izraelom.
Bez obzira na uzrok, kriza jasno ukazuje na prijetnju nestašice vode za svjetske metropole. Teheran nije usamljen slučaj.
Cape Town u Južnoj Africi je prije osam godina za dlaku izbjegao da mu slavine potpuno presuše, zahvaljujući masovnoj štednji vode na nivou cijelog grada.
Čak je i London, poznat po kiši, pod rizikom. Zalihe vode ne prate rast stanovništva i nagli porast potražnje.
Kao što je pokazao primjer Teherana, suše koje klimatske promjene čine sve češćim i težim razotkrivaju krhkost sistema vodosnabdijevanja.