Eksplozije koje formiraju kratere u Sibiru nisu direktno uzrokovane klimatskim promjenama, ali bi zbog njih mogle postati znatno češće.
Najvjerovatniji uzrok ovih eksplozija jeste nagomilavanje gasova ispod smrznutog tla, poznatog kao permafrost (tlo koje neprekidno ostaje ispod 0 stepeni Celzijusa). U sjeverozapadnom Sibiru, gdje su ovi krateri otkriveni, nalaze se velika nalazišta nafte i gasa koja se eksploatišu već decenijama. Neka od tih ležišta ostala su "zarobljena" upravo zahvaljujući permafrostu.
Debeli slojevi leda i smrznutog tla djeluju kao prirodni poklopci koji zadržavaju gas pod zemljom. Svako slabljenje tih slojeva može dovesti do pomjeranja gasa i snažnih eksplozija uslijed nagomilanog pritiska.
Tokom kratkih arktičkih ljeta, površinski slojevi permafrosta počinju se topiti, što direktno utiče na kretanje vode u tim pretežno ravnim predjelima. Topljenje leda, kretanje vode, ali i intenzivna eksploatacija fosilnih goriva mogu uticati na pomjeranje i opasno nakupljanje gasa.
Naučnici upozoravaju da se Arktik zagrijava dva do tri puta brže od ostatka planete zbog klimatskih promjena. To donosi duža ljeta, produžene periode topljenja permafrosta i promjene u kretanju podzemnih voda, što dodatno slabi ledene slojeve koji decenijama drže gas pod kontrolom.
Iako su ovi krateri tek nedavno otkriveni, moguće je da se slični procesi dešavaju već hiljadama godina u područjima pod permafrostom. Iako tačan uzrok nakupljanja gasa i samih eksplozija još uvijek nije u potpunosti razjašnjen, klimatske promjene sasvim izvjesno povećavaju vjerovatnoću njihovog pojavljivanja.
Trenutna istraživanja usmjerena su na utvrđivanje da li su ove eksplozije karakteristične samo za određena područja, poput sjeverozapadnog Sibira, ili predstavljaju širu globalnu prijetnju.