Društvene mreže polako gube smisao, YouTube i TikTok više nisu ono što su nekada bili, a sve više se vraćamo osnovnim oblicima online komunikacije kako bismo ostali u kontaktu sa stvarnim ljudima. Nedavna najava kompanije Meta Platforms o uvođenju „AI ljudi“ koji bi trebali popuniti praznine i potaknuti interakciju otvara pitanje, s kim zapravo komuniciramo?
Sve više izgleda kao početak kraja interneta kakav smo poznavali. Botovi sve više preuzimaju mrežu.
Sjećate li se interneta iz perioda 2005–2010? Vremena kada je pristup internetu postao standard u domaćinstvima, dok pametni telefoni još nisu bili široko rasprostranjeni. Većina ljudi koristila je računare, a mobilni telefoni imali su ograničene mogućnosti. Čak i oni s naprednijim uređajima poput prvih Apple iPhone modela ili Nokia N95 nisu ih mogli koristiti kao danas zbog skupog mobilnog interneta.
Sve više korisnika, a sve manje stvarnih objava
Prije dvadesetak godina internet je tek počinjao istinski živjeti. Na malom broju platformi korisnici su svakodnevno razmjenjivali poruke, komentare i sadržaj. Dijelile su se fotografije, vodile duge rasprave i gradile online zajednice.
Zatim je došla centralizacija. Globalne platforme poput Facebook preuzele su primat, dok su lokalne mreže nestajale. Facebook je postao dominantan, nudeći igre poput FarmVille i druge društvene funkcije koje su okupljale korisnike.
Kasnije su se pojavile platforme poput Twitter, ali danas je slika drugačija. Facebook i dalje ima ogroman broj korisnika, ali djeluje prazno i vještački. Ljudi sve rjeđe objavljuju, a komunikacija se preselila na aplikacije poput WhatsApp i Discord.
Društvene mreže više nisu mjesta povezivanja, već platforme za distribuciju sadržaja velikih kompanija i oglasa. Većinu sadržaja danas čine sponzorisane objave i nepoznate stranice, dok su stvarne interakcije sve rjeđe.
Botovi izlaze na površinu
Veliki dio problema dolazi od botova. Oni generišu lajkove, komentare i lažnu popularnost. Često se interakcije kupuju kako bi sadržaj djelovao popularnije nego što zaista jeste.
Platforme poput YouTube i TikTok takođe su se značajno promijenile. YouTube je od mjesta za amaterske videozapise postao profesionalna industrija, dok TikTok sve više podstiče pasivno gledanje sadržaja. Procjene govore da botovi generišu i više od 50% internet saobraćaja, ne samo da stvaraju sadržaj, već i reaguju na njega, stvarajući iluziju aktivne zajednice.
Šta zapravo znači teorija mrtvog interneta?
Tu dolazimo do ključnog pitanja, da li internet postaje prostor u kojem botovi komuniciraju s drugim botovima, dok se ljudi povlače u privatne kanale? Upravo to tvrdi teorija mrtvog interneta.
Prema ovoj teoriji, još od oko 2016. godine internet postepeno prestaje biti mjesto autentične razmjene mišljenja i pretvara se u alat za manipulaciju i automatizaciju. Veliki dio sadržaja generišu algoritmi, a interakcije su često simulirane.
Primjeri za to su automatski komentari na YouTube ili politički botovi na platformama poput Reddit i Twitter. Jedan od glavnih razloga je centralizacija interneta i dominacija velikih kompanija poput Meta Platforms, Google i Amazon.
Algoritmi dodatno komplikuju situaciju jer određuju šta korisnici vide, često favorizujući sadržaj koji izaziva emocije, ali nije nužno tačan. Razvoj vještačke inteligencije dodatno mijenja komunikaciju, sve češće razgovaramo s chatbotovima i automatizovanim sistemima, što otvara pitanje budućnosti ljudskih odnosa. Ipak, teorija ima i kritičare koji smatraju da su botovi samo alat i da autentičan sadržaj i dalje postoji.
Meta i plan s „AI ljudima“
Situaciju dodatno komplikuje potez kompanije Meta Platforms, koja je planirala uvesti hiljade AI profila na Facebook i Instagram kako bi „oživjela“ platforme. Nakon negativnih reakcija korisnika, kompanija je obećala da će ograničiti njihov uticaj.
Ideja je bila jednostavna, ako stvarni korisnici sve manje komuniciraju, AI profili bi mogli generisati sadržaj i potaknuti aktivnost. U praksi, to znači da botovi stvaraju objave na koje odgovaraju drugi botovi, zasnovani na naprednim jezičkim modelima.
Mnogi takvi profili već postoje i vjerovatno su razvijani najmanje godinu dana. Time se otvara pitanje, da li su društvene mreže već sada djelimično „ispunjene“ sadržajem koji ne dolazi od stvarnih ljudi?
Nakon burnih reakcija javnosti, Meta je najavila da će ograničiti vidljivost tih AI naloga i ukloniti ih iz pretrage. Ipak, to otvara zanimljivu mogućnost, ako neki profil djeluje sumnjivo i ne može se pronaći putem pretrage, postoji šansa da je riječ o botu.
Na kraju ostaje ključno pitanje, šta čeka internet u budućnosti? Bez obzira na to da li je teorija mrtvog interneta u potpunosti tačna, jasno je da se suočavamo s izazovima autentičnosti, povjerenja i kontrole sadržaja. Pronalaženje ravnoteže između tehnologije i stvarnog ljudskog prisustva bit će presudno za ono što dolazi.