Je li Crvena planeta nekada bio dom napredne civilizacije? Prema tvrdnjama Josepha McMoneaglea, bivšeg američkog vojnog obavještajca i samoproglašenog vidovnjaka sa paranormalnim sposobnostima, odgovor je – da. McMoneagle tvrdi da je mentalnim "putovanjem kroz vrijeme i prostor" promatrao Mars star milion godina, gdje je, kako kaže, vidio tragove drevnih građevina i visoka humanoidna bića koja su živjela na planetu prije njegove klimatske propasti.
Joseph McMoneagle bio je ključna figura u američkom vojnom programu poznatom kao "Projekt Zvjezdana vrata" (Stargate Project), inicijativi koju je finansirala CIA, a provodila američka vojska u cilju ispitivanja mogućnosti "gledanja na daljinu" – sposobnosti mentalne percepcije udaljenih mjesta i događaja.
Iako je CIA 1995. godine zaključila da projekt nije dao upotrebljive rezultate i službeno ga ugasila, McMoneagle nikada nije izgubio vjeru u svoje sposobnosti. U nedavnom gostovanju u podcastu American Alchemy, podijelio je jedno od svojih najkontroverznijih iskustava – ono u kojem je, tokom jedne sesije 1984. godine, "gledao" Mars u davnoj prošlosti.
Prema McMoneagleovim riječima, tada je dobio precizne koordinate i zadatak da ih mentalno istraži. Ono što je “vidio” bila je vizija Marsa iz doba kada je planeta, kako tvrdi, bila naseljena.
Opisao je "visoka i mršava" bića, dvostruko veća od prosječnog čovjeka, koja su živjela unutar velikih piramidalnih građevina. Prostorije unutar tih građevina, prema njegovom opisu, bile su oskudno uređene i imale isključivo funkcionalnu svrhu – što je, smatra on, moguće ukazivalo na pokušaje hibernacije.
McMoneagle je također tvrdio da su se Marsovci borili za opstanak tokom dramatičnih klimatskih promjena koje su pogodile njihov planet, a kulminirale su, kako kaže, prolaskom masivnog nebeskog tijela kroz Sunčev sistem, što je dovelo do uništenja atmosfere i izumiranja njihovog svijeta.
Tokom navodnog "putovanja", McMoneagle je opisao prizore kostiju, ruševina i napuštenih građevina, što ga je navelo na zaključak da se radilo o civilizaciji uništenoj katastrofom svemirskih razmjera. Smatra da su visoki humanoidi pokušali preživjeti skloništima i stanjem mirovanja, ali bezuspješno.
Naučna zajednica redovno odbacuje tvrdnje o gledanju na daljinu kao nenaučne i nedokazane. Međutim, McMoneagle i dalje stoji pri svojoj verziji događaja, tvrdeći da su njegove vizije vjerodostojne i proizašle iz stvarne sposobnosti.
Iako ne postoje konkretni naučni dokazi koji bi podržali ove tvrdnje, priča Josepha McMoneaglea i dalje izaziva znatiželju i fascinaciju, posebno među onima koji vjeruju da život izvan Zemlje ne samo da postoji, već je u prošlosti možda i ostavio tragove – koje tek trebamo otkriti.
Jesu li Marsom nekada hodala inteligentna bića? Je li mogućnost postojanja civilizacija izvan Zemlje više od naučne fantastike? Dok nauka traži dokaze u kamenju, ledu i atmosferi Crvenog planeta, ovakve priče, iako nerasvijetljene i često kritikovane, pružaju uvid u ljudsku potrebu da razumije – i mašta.