Ljudi se tetoviraju hiljadama godina, iz duhovnih, kulturnih ili ličnih razloga.
Mnogo prije nego što smo tijela prekrivali ironičnim stick-and-poke tetovažama, leptirima na donjem dijelu leđa ili potpuno crnim tetovažama, ljudi su svoja tijela obilježavali trajnom tintom.
Ali, iako nam historija može mnogo reći o kulturi tetoviranja, još uvijek ne znamo mnogo o tome kako ova praksa utječe na naše zdravlje.
Pigment za tetoviranje "aktivira" imuni sistem
Unošenje pigmenta za tetoviranje u kožu pokreće imunološki odgovor, a ta tinta očigledno ostaje u tijelu, iako ne ostaje uvijek na istom mjestu.
Istraživanja pokazuju da čestice tinte za tetoviranje mogu ući u limfni sistem i nakupljati se u limfnim čvorovima.
Limfni čvorovi ključna su središta aktivnosti našeg imunog sistema. Ispunjeni su bijelim krvnim zrncima, a kroz njih prolazi limfna tečnost koja se filtrira kako bi se uklonile nečistoće koje je prikupila obilazeći tijelo. To uključuje problematične ćelije (poput kancerogenih), bakterije, viruse i strane supstance poput tinte za tetoviranje.
Reper MGK je to nedavno saznao na teži način, nakon što je u kratkom roku uradio veliku crnu tetovažu koja prekriva veći dio njegovog torza, uključujući područje limfnih čvorova oko pazuha i ramena. Kaže da je zbog toga koža oko tetovaže požutjela i da se "osjećao zaista loše", piše Science Alert.
Čak i kada ne putuje kroz tijelo, pigment za tetoviranje "aktivira" imuni sistem. Pigment ulazi u ćelije dermisa, srednjeg sloja kože, gdje se brzo prepoznaje kao strana supstanca. Tijelo šalje svoju "vojsku" imunih ćelija, ali su čestice pigmenta prevelike da bi ih te ćelije uklonile.
Upravo zato su tetovaže trajne, ali to ujedno znači da se tijelo cijelog života bori protiv uljeza kojeg ne može ukloniti.
Jedan od razloga zbog kojih su tetovaže toliko trajne jeste to što se moderne tinte sastoje od složene mješavine hemikalija.
"Sadrže pigmente koji daju boju, tečne nosače koji pomažu raspoređivanju tinte, konzervanse koji sprečavaju rast mikroorganizama i male količine nečistoća", objasnila je medicinska mikrobiologinja Manal Mohammed u članku za The Conversation.
"Mnogi pigmenti koji se danas koriste prvobitno su razvijeni za industrijsku primjenu, poput boja za automobile, plastike i tonera za štampače, a ne za ubrizgavanje u ljudsku kožu."
Istraživači su u tintama za tetoviranje otkrili tragove teških metala, uključujući nikal, kobalt, hrom, a u rijetkim slučajevima i olovo. Ako se nakupe u velikim količinama, teški metali mogu biti toksični i uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme, poput oštećenja unutrašnjih organa, neurotoksičnosti i povećanog rizika od raka.
U pojedinim slučajevima upravo su ti teški metali izazvali alergijske reakcije i povećanu osjetljivost imunog sistema kod osoba koje su se tetovirale.
Imuni sistem pokušava izolirati materijal koji ne može ukloniti
Teško je zaboraviti potresnu priču Poljaka čija je reakcija imunog sistema na crvenu tintu uključivala gubitak sposobnosti znojenja, opadanje svih dlačica na tijelu i razvoj vitiliga, stanja koje uzrokuje gubitak pigmenta kože.
"Obojene tinte, posebno crvena, žuta i narandžasta, češće se povezuju s alergijskim reakcijama i hroničnim upalama", objasnila je Mohammed.
"Crvena tinta posebno se povezuje s dugotrajnim svrbežom, oticanjem i granulomima, malim upalnim čvorićima koji nastaju kada imuni sistem pokušava izolirati materijal koji ne može ukloniti."
Alergijske reakcije i hronične upale koje izazivaju obojene tinte djelimično su posljedica metalnih soli i azo pigmenata.
Azo pigmenti su organska jedinjenja koja se dodaju tintama za tetoviranje zbog njihovih intenzivnih boja. Iz istog razloga koriste se i u tekstilu i plastici.
Međutim, ti pigmenti mogu se razgraditi u aromatske amine kada su izloženi određenim vrstama zračenja, primjerice ako predugo boravite na suncu ili odlučite ukloniti tetovažu laserom.
To izaziva zabrinutost jer su laboratorijska istraživanja povezala aromatske amine s rakom i genetskim oštećenjima.
Pigmenti za tetoviranje, posebno crni, mogu sadržavati i policikličke aromatske ugljikovodike, koji se nalaze u čađi, izduvnim gasovima vozila i zagorjeloj hrani. Mnogi od tih ugljikovodika također su klasificirani kao kancerogeni.
Do sada nisu pronađeni čvrsti dokazi kod ljudi koji bi povezali tetovaže s rakom, ali laboratorijska istraživanja i istraživanja na životinjama ukazuju na mogućnost postojanja rizika.
Jedna opservacijska studija objavljena krajem prošle godine pokazala je da osobe s tetovažama imaju 29 posto veći rizik od razvoja melanoma, vrste raka kože, iako druga novija istraživanja nisu pronašla takvu povezanost.
Imunološke reakcije koje tetovaže mogu izazvati također treba ozbiljno uzeti u obzir prije nego što se odlučite na novu tetovažu.
"Iako trenutni dokazi ne ukazuju na široko rasprostranjenu opasnost, sve veći broj istraživanja ukazuje na važna neodgovorena pitanja o toksičnosti, utjecaju na imuni sistem i dugoročnom zdravlju", napisala je Mohammed za The Conversation.
Rizik od infekcije
"Hronična upala povezuje se s oštećenjem tkiva i povećanim rizikom od bolesti. Za osobe koje imaju autoimune bolesti ili oslabljen imuni sistem, tetovaže mogu predstavljati dodatni problem."
Tu je i rizik od infekcije koji postoji kada se bilo kakav strani predmet, uključujući iglu za tetoviranje, unosi u kožu.
Proces tetoviranja narušava zaštitnu barijeru kože, jednu od najvažnijih odbrana organizma od infekcija poput bakterije Staphylococcus aureus, hepatitisa B i C te, u rijetkim slučajevima, atipičnih mikobakterijskih infekcija.
Industrija tetoviranja u mnogim zemljama uglavnom nije strogo regulirana, zbog čega je važno biti svjestan rizika i dobro razmisliti prije nego što se odlučite na tetovažu.
Važno je razgovarati sa svojim tattoo majstorom o tome koje tinte koristi i kakve higijenske mjere primjenjuje. Ako imate bilo kakvu historiju problema s imunim sistemom, prije tetoviranja razgovarajte s ljekarom.
"Tetovaže ostaju snažan oblik samoizražavanja, ali one također predstavljaju cjeloživotnu izloženost hemikalijama", zaključila je Mohammed.
"Kako tetoviranje postaje sve popularnije širom svijeta, potreba za boljom regulacijom, većom transparentnošću i kontinuiranim naučnim istraživanjima postaje sve teže zanemariti."