Inzulinska rezistencija posljednjih godina sve se češće spominje, ali mnogi i dalje nisu sigurni šta zapravo znači. Najjednostavnije rečeno, riječ je o stanju u kojem ćelije organizma slabije reagiraju na inzulin, hormon koji reguliše nivo šećera u krvi.
Kada tijelo postane „otporno“ na inzulin, gušterača počinje proizvoditi sve veće količine ovog hormona kako bi održala šećer u granicama normale. Međutim, organizam to može nadoknađivati samo određeno vrijeme. Vremenom raste rizik od predijabetesa, dijabetesa tipa 2, masne jetre i kardiovaskularnih bolesti.
Važno je znati da inzulinska rezistencija često postoji godinama prije nego što se pojavi dijabetes. Upravo zato rano prepoznavanje simptoma i laboratorijskih nalaza može imati ključnu ulogu u prevenciji ozbiljnijih zdravstvenih problema.
Koji su prvi znakovi inzulinske rezistencije?
Jedan od razloga zašto se ovo stanje često kasno otkriva jeste činjenica da simptomi mogu biti vrlo nespecifični. Mnogi ih pripisuju stresu, umoru ili „usporenom metabolizmu“.
Najčešći simptomi uključuju:
- stalan umor, naročito nakon obroka
- pojačanu glad i želju za slatkišima
- otežano mršavljenje
- nakupljanje masnog tkiva oko stomaka
- pospanost nakon jela
- nagle padove energije
- čest osjećaj gladi
- probleme s koncentracijom
Kod nekih osoba mogu se pojaviti i tamnije promjene na koži, najčešće oko vrata, ispod pazuha ili u preponama. Ovo stanje poznato je kao acanthosis nigricans i može biti povezano s povišenim nivoom inzulina.
Mnoge žene s inzulinskom rezistencijom imaju i hormonske poremećaje poput neredovnih menstruacija ili sindroma policističnih jajnika (PCOS).
Zašto dolazi do inzulinske rezistencije?
Ne postoji samo jedan uzrok. Najčešće nastaje kao kombinacija genetike, životnih navika i načina ishrane.
Rizik povećavaju:
- sjedilački način života
- višak kilograma, posebno masne naslage oko stomaka
- prehrana bogata prerađenom hranom i šećerima
- hronični stres
- loš kvalitet sna
- porodična historija dijabetesa
Zanimljivo je da inzulinsku rezistenciju mogu imati i osobe koje nisu pretile, pa se ne može procijeniti samo na osnovu izgleda.
Koje nalaze treba uraditi?
Kada se sumnja na inzulinsku rezistenciju, najčešće se rade:
- glukoza natašte
- inzulin natašte
- HbA1c
- OGTT test s mjerenjem inzulina
- lipidni profil
- jetreni enzimi
Iz vrijednosti glukoze i inzulina često se izračunava HOMA indeks, pokazatelj koji može pomoći u procjeni osjetljivosti organizma na inzulin.
Šta je HOMA indeks?
HOMA indeks jedna je od najčešće korištenih metoda za procjenu inzulinske rezistencije. Izračunava se na osnovu vrijednosti glukoze i inzulina natašte.
Povišene vrijednosti mogu ukazivati na smanjenu osjetljivost organizma na inzulin. Ipak, nijedan nalaz ne treba tumačiti samostalno. Osoba može imati normalan šećer u krvi, a već povišen inzulin i HOMA indeks.
Zbog toga ovo stanje često dugo ostaje neprepoznato.
Može li prerasti u dijabetes?
Da. Ako se ne prepozna i ne tretira na vrijeme, inzulinska rezistencija može postepeno dovesti do predijabetesa i dijabetesa tipa 2.
U početku gušterača proizvodi više inzulina kako bi održala normalan nivo šećera. Vremenom se njena sposobnost kompenzacije smanjuje i vrijednosti glukoze počinju rasti.
Osim dijabetesa, inzulinska rezistencija povezuje se i s:
- povišenim krvnim pritiskom
- masnom jetrom
- povišenim trigliceridima
- povećanim rizikom od srčanih bolesti
- PCOS-om
- metaboličkim sindromom
Kako treba izgledati prehrana?
Nakon postavljanja dijagnoze, prvo pitanje većine ljudi glasi: „Šta sada smijem jesti?“
Dobra vijest je da prehrana ne mora biti ekstremna niti podrazumijeva potpuno izbacivanje ugljikohidrata.
Cilj je stabilizirati nivo šećera i inzulina te spriječiti nagle skokove glukoze.
Preporučuje se:
- više povrća i vlakana
- dovoljan unos proteina
- integralne žitarice umjesto rafiniranih proizvoda
- manje slatkiša i
- zaslađenih napitaka
- kvalitetne masti
- redovni obroci
Mnogima pomaže i smanjenje unosa ultra-prerađene hrane te bolja raspodjela obroka tokom dana.
Treba li potpuno izbaciti hljeb, tjesteninu i voće?
Jedan od najvećih mitova jeste da osobe s inzulinskom rezistencijom više nikada ne smiju jesti kruh, tjesteninu ili voće.
U stvarnosti je važnija ukupna kvaliteta prehrane i količina hrane nego potpuno izbacivanje određenih namirnica.
Velika je razlika između:
- bijelog peciva i integralnog kruha
- zaslađenih pahuljica i zobenih pahuljica
- gaziranih sokova i svježeg voća
Restriktivne dijete često daju kratkoročne rezultate, ali ih je teško održati na duže staze.
Može li se stanje poboljšati?
Kod velikog broja ljudi inzulinska rezistencija može se značajno poboljšati promjenom životnih navika.
Najvažniji koraci su:
- redovna fizička aktivnost
- gubitak viška kilograma
- kvalitetnija ishrana
- bolji san
- smanjenje stresa
Čak i umjeren gubitak tjelesne težine može poboljšati osjetljivost na inzulin.
Kod nekih osoba ljekar može preporučiti i terapiju lijekovima, posebno ako postoji povećan rizik od razvoja dijabetesa.
Inzulinska rezistencija i mršavljenje
Mnogi ljudi s ovim stanjem imaju osjećaj da „rade sve kako treba“, a kilogrami i dalje ne idu dolje. Razlog je što povišen inzulin može otežati sagorijevanje masnog tkiva i pojačati osjećaj gladi.
To ne znači da je mršavljenje nemoguće, ali često zahtijeva dugoročnu promjenu navika, a ne kratkoročne dijete.
Kada posjetiti ljekara?
Ako primjećujete hronični umor, teško gubite kilograme, često ste gladni ili u porodici imate osobe s dijabetesom tipa 2, preporučljivo je razgovarati s ljekarom i uraditi osnovne laboratorijske nalaze.
Što se ranije inzulinska rezistencija otkrije, veće su šanse da se promjenama životnog stila spriječi razvoj ozbiljnijih metaboličkih bolesti.