Ono što u mladosti izgleda kao bezazlena povreda, davno zaboravljena infekcija ili mala genetska promjena koju je organizam uspješno kontrolisao, moglo bi decenijama kasnije igrati važnu ulogu u razvoju određenih bolesti.
Naučnici su razvili novi dvostepeni model koji objašnjava zašto su starenje i hronične bolesti toliko povezani. Prema ovom modelu, starenje postepeno slabi zaštitne mehanizme organizma i može omogućiti da se ranija oštećenja ponovo aktiviraju.
Istraživanje naučnika sa londonskih univerziteta objavljeno u časopisu "Aging-US" donosi novi pogled na vezu između procesa starenja i bolesti koje se pojavljuju u kasnijem životnom dobu.
Kako starenje otvara vrata bolestima?
Prema ovom modelu, proces se odvija kroz dvije faze.
Prva faza – oštećenja iz mladosti
Tokom mladosti i srednjih godina tijelo se uglavnom uspješno nosi sa brojnim izazovima:
- infekcijama,
- fizičkim povredama,
- sitnim genetskim promjenama.
Organizam većinu tih problema može popraviti ili držati pod kontrolom, ali dio oštećenja može ostati "skriven" i bez vidljivih simptoma.
Druga faza – promjene u starijoj dobi
Kako tijelo stari, imuni sistem i mehanizmi popravke više nisu jednako efikasni. Tada ranije nastala oštećenja mogu početi stvarati probleme i doprinijeti razvoju bolesti.
Primjeri iz medicine: od virusa do problema sa zglobovima
Naučnici navode nekoliko primjera koji pokazuju kako se raniji događaji mogu povezati sa kasnijim zdravstvenim problemima.
Uspavani virusi
Neki virusi koji uđu u organizam u mladosti mogu godinama ostati neaktivni. Kada imunitet oslabi u starijoj dobi, mogu se ponovo aktivirati i izazvati zdravstvene probleme.
Stare povrede zglobova
Povrede i mikrooštećenja nastala tokom sporta ili fizičkog rada u mladosti mogu povećati rizik od problema sa zglobovima kasnije u životu, jer starija tkiva imaju manju sposobnost oporavka.
Genetske promjene koje dugo miruju
Određene mutacije mogu ostati neprimijećene tokom većeg dijela života, a tek kasnije doprinijeti razvoju bolesti poput raka ili drugih hroničnih stanja.
Šta kaže evoluciona biologija?
Istraživači objašnjavaju da prirodna selekcija nije jednako snažna u svim periodima života. Organizam je evolutivno najviše "zaštićen" tokom godina kada je najvažnije preživljavanje i reprodukcija, dok se u starosti mogu pojaviti posljedice procesa koji su ranije bili bezopasni.
Naučnici su dio zaključaka zasnovali i na istraživanjima na organizmu Caenorhabditis elegans, kod kojeg je pokazano da rana oštećenja mogu imati ozbiljne posljedice tek u starijoj dobi.
Nova nada za zdravije starenje
Ovaj model mogao bi promijeniti način na koji se razmišlja o prevenciji bolesti. Umjesto čekanja da se zdravstveni problemi pojave u starosti, budući pristupi mogli bi se više usmjeriti na ranije otkrivanje i saniranje oštećenja.
Cilj bi bio smanjiti posljedice procesa koji se pokreću mnogo prije nego što se pojave prvi simptomi.