Jeka koraka i pucketanje stakla, poruke na zidovima koje tjeraju da zastanemo i razmislimo nad grafitima lokalnih umjetnika, žice što strše iz zidova, kao i madraci skvotera koji su odlučili prespavati na istom mjestu na kojem su nekoć šetali Tito, Richard Burton i Elizabeth Taylor, Yul Brynner i drugi, do nedavno su činili tek sjećanje na idilična vremena kad su u Kuparima u Hrvatskoj tekli šampanjac, med i mlijeko.
Ruše hotele, uskoro nova elitna zdanja
Raskošna kružna stubišta nekoć fascinantnih hotela i mjesta za lustere koji su nekoć bacali svjetlost na blještavilo važnih vojnih lica i svjetske elite služila su tek kao podsjetnik na ratne tragedije na zapadnoj obali Župskoga zaljeva, manje od 10 kilometara od središta Dubrovnika.
Danas se hoteli ruše i uskoro će na njihovom mjestu niknuti nova elitna zdanja, a do tada najveći biser ostaje plaža koja je u srcima mnogih Dubrovčana i njihovih gostiju.
Turizam u Kuparima ima dugačak staž. Razvijao se još od početka 20. stoljeća, kada je Dalmatinsko trgovačko društvo kupilo od dubrovačke patricijske obitelji Kaboga posjed, dvorac i ostatke ciglane te ih 1919. prodalo češkim poduzetnicima. Kako piše Enciklopedija.hr, iste je godine započela gradnja prvog hotela (Štrand), preuređenje stare ciglane i dvorca u hotel Grand te uređenje parka s alejama palmi.
Ekskluzivno ljetovalište
Nakon Drugog svjetskog rata Kupari su postali vojno ljetovalište, jedno od najekskluzivnijih u Evropi, zbog čega se i nazivalo Titovim Havajima, piše Punkufer. U zlatno doba nicali su i novi hoteli, u koje je prema nekim izvorima uloženo i oko milijardu dolara.
I danas, dok prolazite kosturom nekoć veličanstvenog hotela Pelegrin, koji je projektirao vrsni sarajevski arhitekt David Finci, moguće je zamisliti nekadašnju raskoš. U Domovinskom ratu, hoteli su bili znatno oštećeni, a sve što se dalo odnijeti bilo je odneseno.