United je u nevolji, bilo je to jasno i prije dolaska Ralfa Rangnicka, mediji sada okreću oštricu prema igračima. Nazivaju ih toksičnim, svlačionica je podijeljena, nešto o tome je natuknuo i Shaw kada je pričao o nedostatku zajedništva u svlačionici.
Mnogo je nezadovoljnih igrača iz raznoraznih razloga, za one koji ne igraju poput Marciala, Van de Becka, Lingarda, Cavanija, to je i normalno. Ali Ronaldo ne trpi poraze, Bruno Fernandes nije ni sjenka igrača od prošle sezone, od kada mu je stigao zemljak, Pogba čeka da ode.
Rangnick je upozoravao igrače da govorom tijela ne odaju svoje emocije na terenu jer to slabi ekipu, ali to se ne može sakriti, Ronaldo odbija da pozdravi navijače kada klub ne pobijedi, neki standardni poput Maguirea imaju košmarne sezone.
Raspoloženje u Caringtonu je takvo da se može nazvati očajnim, a stariji igrači pričaju da ovako nigdje nije bilo. Od odlaska Sir Alexa standardi funkcionisanja kluba, tima, svlačionice su smanjeni, time je recimo bio šokiran i Ibra 2016. kada je stigao iz Pariza.
Ni Rangnick nije pošteđen kritika, igrači smatraju da je uobražen, hladan, da nije dobar komunikator, ali i da previše vjeruje u sebe i širi samopouzdanje bez razloga.
I ovdje se ne radi samo o onima koji ne igraju, već i o standardnima koji nisu bili zadovoljni Solskjaerovim znanjem i pristupom, ali su lakše njime manipulisali. Rangnick je tvrđi, ne štedi igrače i ne boji se.
Zbog svega toga, situacija je zaista toksična, tim prije što se, pored izostanka rezultata ne vidi želja da se stvari promijene. Bilo kako bilo, United je na niskim granama i ovo uz sav "hype" koji je stvoren na početku šampionata već djeluje kao izgubljena godina.
