Dostava hrane na kućni prag dronom više nije naučna fantastika: norveški startup Aviant pokrenuo je prvu takvu uslugu na otoku Värmdö u Švedskoj, a plan je širenje diljem Skandinavije.
Za stanovnike velikih gradova dostava hrane je pitanje nekoliko klikova. No za ljude koji žive na otocima ili u prigradskim naseljima, ta je usluga i dalje često nedostupna. Skandinavija, s gotovo 700.000 otoka, primjer je regije gdje geografija otežava standardne modele dostave.
Norveški startup Aviant želi riješiti upravo taj problem te je u februaru pokrenuo probni projekt dostave hrane dronom na švedski otok Värmdö, udaljen svega 13 kilometara od Stockholma.
Kako to izgleda u praksi?
Stanovnici Gustavsberga, glavnog mjesta na Värmdöu, odnedavno mogu naručiti burgere iz lanca Bastard Burgers, a topli obrok stiže im zrakom. Cijena je uporediva s dostavom automobilom ili biciklom jer dronovi eliminiraju trošak vozača.
Trenutno je projekt u beta fazi, s tek desetak dostava sedmično, no Aviant planira povećavati kapacitete.
„Na karti se jasno vidi – 87.000 ljudi oko Stockholma nema pristup klasičnim dostavnim uslugama. Oni žive u predgrađima i htjeli bi naručiti hranu, ali nemaju tu mogućnost“, objašnjava suosnivač i direktor Avianta Lars Erik Fagernæs.
Tehnologiju su razvijali tri godine, a problem je bio – hrana. „U početku smo imali puno raskvašenih i gumenastih krompirića“, priznaje Fagernæs. Danas se koristi posebno izolirana kutija koja čuva toplinu i svježinu i tokom zimskih mjeseci. „Ljudi polude kada vide dron. Zovu susjede, bake i djedove, za njih je to kao da im hranu donose vanzemaljci“, dodaje kroz smijeh.
Širenje na Norvešku i dalje
Nakon Švedske, Aviant pokreće sličnu uslugu na poluotoku Nesodden, udaljenom šest kilometara zračne linije od Osla, ali 47 kilometara cestom. Time će još 100.000 ljudi prvi put dobiti mogućnost naručivanja hrane na kućnu adresu. Startup već planira širenje na 40-ak lokacija diljem Skandinavije, a cilja i Kanadu te sjeveroistok SAD-a, regije slične geografske konfiguracije – otoci, jezera i planinski tereni.
U planinskim selima dronovi ne mogu biti praktični. Let može trajati oko 10 minuta i preletjeti do 10 kilometara, a male zajednice ne generiraju dovoljno narudžbi da bi usluga bila održiva.
Slične probleme imale su i druge kompanije: Skyports u Velikoj Britaniji dostavljao je školske obroke dronovima na otočju Orkney, a Wingcopter u Njemačkoj. Lokalni testovi u Kini uključivali su dostavu osnovnih potrepština i toplih obroka u ruralnim područjima. U svim tim slučajevima presudnu ulogu imalo je financiranje države ili lokalnih vlasti.
Dronovi i regulacija
Posebna prepreka za širenje je regulacija. U Ujedinjenom Kraljevstvu, komercijalni operateri moraju osigurati segregirani zračni prostor kako bi izbjegli sudare s avionima i rizike za ljude na tlu, što proces čini skupljim i složenijim nego u većem dijelu Evrope, Azije ili Australije.
Ipak, Skyportsov direktor Alex Brown je optimističan: „Što više koristimo dron, to postaje isplativije. Ako postoji ključni korisnik, poput pošte, onda se mogu dodati i drugi komercijalni modeli, uključujući dostavu hrane.“
Aviantov eksperiment pokazuje kako bi budućnost dostave mogla izgledati u 'sivim zonama' između urbanog i ruralnog. „Nemamo velike gradove, ali imamo područja u koja se ne isplati ići autom. Tu dronovi postaju rješenje“, zaključuje Fagernæs.