Torinsko platno jedna je od najpoznatijih i najspornijih kršćanskih relikvija. Mnogi vjernici smatraju da je njime bilo obavijeno tijelo Isusa Krista nakon raspeća, dok brojna istraživanja ukazuju na mogućnost da je nastalo u srednjem vijeku.
Novo istraživanje otkrilo je složenu biološku historiju sačuvanu u DNK tragovima pronađenim na platnu, pružajući nove informacije o jednom od najistraživanijih historijskih predmeta na svijetu.
Analizirani uzorci prikupljeni 1978. godine
Studija objavljena u časopisu „Scientific Reports“ prva je u kojoj su na zvanične uzorke Torinskog platna primijenjene napredne metode genomskog sekvenciranja.
Uzorci su prikupljeni još 1978. godine, a naučnici su analizirali DNK sačuvanu u lanenim vlaknima. Cilj nije bio utvrditi starost ili autentičnost platna, već istražiti biološke tragove koji su se na njemu nakupljali tokom višestoljetnog dodirivanja, prenošenja i čuvanja.
Istraživači su otkrili više linija ljudske mitohondrijske DNK, kao i bogat mikrobiom koji uključuje bakterije, gljivice i mikroorganizme prilagođene slanim uslovima.
Pronađeni su i tragovi DNK biljaka, domaćih životinja i mediteranskog crvenog korala, što ukazuje na različita okruženja kroz koja je platno prolazilo.
Otkriveni tragovi biljaka i životinja
Na platnu su identificirani tragovi pšenice, mrkve, kukuruza, banana i kikirikija, kao i goveda, svinja, pilića, pasa i mačaka.
Ovi nalazi ne dokazuju gdje je platno nastalo niti kome je pripadalo. Oni prije svega pokazuju koliko je ljudi tokom historije dolazilo u kontakt s njim i u kakvim je različitim uslovima bilo čuvano.
Naučnici naglašavaju da je zbog višestoljetnog ljudskog kontakta gotovo nemoguće izdvojiti originalnu DNK koja bi bila povezana s nastankom same tkanine.
Ipak, savremena forenzička genomika može pružiti vrijedne informacije o njenom očuvanju, kretanju i izloženosti okolini.
„Torinsko platno predstavlja bogatu arhivu genetskih informacija koje su se nakupljale tokom stoljeća ljudske interakcije i utjecaja okoline“, objasnila je profesorica forenzičkih nauka Noemi Prokopio.
Kako je navela, DNK ne može odgovoriti na sva pitanja o starosti i autentičnosti platna, ali može otkriti nove detalje o njegovoj biološkoj historiji.
Starost platna i dalje je predmet rasprava
Autentičnost Torinskog platna već se dugo dovodi u pitanje. Ranije analize radioaktivnim ugljikom pokazale su da je tkanina vjerovatno proizvedena krajem 13. ili tokom 14. stoljeća, mnogo kasnije od vremena u kojem je živio Isus.
Postoje i historijski zapisi koji pokazuju da su pojedini crkveni autoriteti još u srednjem vijeku sumnjali u njegovu autentičnost.
U dokumentu iz 1389. godine navedeno je da platno nije prava Isusova plaštanica, iako je kasnije postalo vlasništvo dinastije Savoja i počelo se poštovati kao relikvija.
Godine 1506. papa Julije II odobrio je njegovo javno štovanje. Platno je kasnije preneseno u Torino, a nakon smrti bivšeg italijanskog kralja Umberta II 1983. godine postalo je vlasništvo Rimokatoličke crkve.
Da li je na platnu otisak tijela ili reljefa?
Dodatne sumnje izazvalo je istraživanje brazilskog forenzičkog 3D umjetnika Cicera Moraesa.
Njegova analiza pokazala je da slika na Torinskom platnu možda nije nastala dodirivanjem tkanine s ljudskim tijelom, već pritiskanjem preko plitkog reljefa.
Prema njegovom objašnjenju, otisak odraslog muškog tijela na tkanini izgledao bi znatno deformisanije zbog načina na koji bi se platno obavilo oko glave i tijela.
Model plitkog reljefa, s druge strane, mogao bi proizvesti sliku sličniju onoj koja se vidi na platnu. Moraes zato smatra da je matrica vjerovatno napravljena ljudskom rukom.
Naglasio je, ipak, da se njegova analiza odnosi isključivo na strukturu slike, a ne na vjersko značenje koje Torinsko platno ima za brojne ljude.
Najnovije DNK istraživanje, dakle, nije riješilo misteriju porijekla platna. Pokazalo je koliko savremene forenzičke metode mogu otkriti o dugom putu jednog historijskog predmeta, ali pitanje njegove autentičnosti i dalje ostaje otvoreno.