Hodanje na dvije noge omogućilo je ranim ljudima potpuno nov smjer evolucije. Utjecalo je na razvoj mozga, društva, ali i naših tijela. No, kada se to tačno dogodilo? Naučnici su godinama mogli samo nagađati u kojem trenutku su ljudi napustili kretanje uz pomoć ruku i nogu i "odlučili" se isključivo za noge.
Nova analiza fosila otkrivenih u centralnoj Africi omogućila je naučnicima preciznije datiranje i dodatne dokaze da su ljudi napravili prve prave korake prije sedam miliona godina.
Analiza se temelji na ostacima koji su pronađeni u pustinji u sjevernom Čadu prije dvadesetak godina. Lobanja, kosti noge i ruke godinama su naučnicima izazivali više pitanja nego što su nudili odgovora. Ostaci su pripadali vrsti Sahelanthropus tchadensis, homininu iz loze koja se odvojila od naših najbližih srodnika, majmuna.
Pronađena lobanja odmah je privukla pažnju jer se otvor na dnu, kroz koji prolazi kičmena moždina, činio pozicioniranim kao kod dvonožaca. Ipak, bez analize ostatka tijela, nauka nije mogla dati konačan sud.
Paleoantropolog Scott Williams sa Univerziteta u New Yorku, jedan od koautora studije objavljene u časopisu Science Advances, koristio je trodimenzionalnu geometrijsku morfometriju za ponovnu analizu fosila.
Proučavajući kosti, Williams je pronašao ključni dokaz: malu izbočinu na mjestu gdje se iliofemoralni ligament pričvršćuje za kost. Ova anatomska karakteristika je presudna za stabilnost pri dvonožnom hodanju. Njegovo otkriće potvrdili su i francuski stručnjaci Guillaume Daver i Franck Guy.
Međutim, nisu svi uvjereni u ovaj epohalni zaključak. Paleoantropologinja Marine Cazenave sa Instituta "Max Planck" smatra da nova studija nudi samo "slabe dokaze" za tvrdnju o dvonožnosti tako rane vrste.
Uprkos skepticizmu, istraživački tim ne odustaje. Daver i Guy planiraju se vratiti u sjeverni Čad tokom 2026. godine u nadi da će pronaći nove ostatke koji bi nepobitno potvrdili njihovu teoriju. Ako uspiju, historija ljudskog razvoja morat će se pisati iznova.