Američki predsjednik Donald Trump završio je posjetu Kini tvrdnjom da Sjedinjene Američke Države i Kina dijele veoma slične stavove o potrebi okončanja rata u Iranu, ali tokom zvaničnog obraćanja javnosti nije ponudio nikakve detalje o stvarnom diplomatskom napretku.
Washington već duže vrijeme pokušava izvršiti pritisak na Peking, koji je najveći kupac iranske nafte, kako bi iskoristio svoj uticaj na Teheran i osigurao ponovno otvaranje strateški ključnog Hormuškog moreuza.
"Ne želimo da oni imaju nuklearno oružje. Želimo da moreuzi budu otvoreni", poručio je Trump tokom govora u vrtu Zhongnanhai u Pekingu, naglasivši da trenutni sukob u Iranu jednostavno ne može trajati.
S druge strane, Ministarstvo spoljnih poslova Kine ponovilo je svoj apel za hitan prekid vatre i deblokadu Hormuškog prolaza, s obzirom na to da kroz ovaj plovni put dolazi polovina kineske nafte, dok privredi ove azijske sile najveću prijetnju predstavlja globalna recesija izazvana bliskoistočnim sukobom.
Američki zvaničnici o ulozi Pekinga i pitanju nuklearnog programa
Američki trgovinski predstavnik Jamieson Greer izjavio je da Kinezi ne žele biti na pogrešnoj strani istorije kada je u pitanju kriza u Iranu. Istovremeno, državni sekretar Marco Rubio naglasio je da Washington želi aktivniju ulogu Kine u rješavanju sukoba, ali je u intervjuu za NBC News jasno napomenuo da Sjedinjene Američke Države ne traže pomoć od Pekinga.
Komentarišući pitanje iranskog nuklearnog programa, Trump je u razgovoru za Fox News izjavio da je pitanje pronalaženja obogaćenog uranija više stvar odnosa s javnošću nego bilo čega drugog. Iako politički dogovor oko Irana visi u zraku, zvaničnici iz Washingtona nastoje zadržati diplomatski pritisak na partnere u Aziji.
Ekonomski ugovori teški milijarde dolara, status Tajvana bez pomaka
Iako je napredak na polju globalne sigurnosti izostao, američki predsjednik je izrazio veliko zadovoljstvo kineskim gostoprimstvom, nazvavši posjetu nevjerovatnom. Tokom samita sklopljeni su fantastični trgovinski sporazumi koji uključuju kinesku kupovinu američke nafte, soje, kao i čak 200 aviona kompanije Boeing. Ipak, na ključnim geopolitičkim pitanjima, poput statusa Tajvana, nije bilo apsolutno nikakvih konkretnih pomaka.
Analitičari Julian Gewirtz i Wu Xinbo ocjenjuju da su odnosi i ravnoteža moći između SAD-a i Kine dostigli novu tačku pariteta. Prema njihovom viđenju, Kina se na ovom samitu pozicionirala kao potpuno ravnopravan partner Washingtonu, što jasno potvrđuje da se ekonomska saradnja nastavlja uprkos dubokim političkim razmimoilaženjima.