Mihail Litvak je jedan od najpoznatijih ruskih psihijatara i psihoterapeuta, a ovaj stručnjak je praktično do smrti ostao izuzetno aktivan, rado je davao savjete i pisao jasne, razumljive tekstove potkrijepljene primjerima iz prakse o svakodnevnim problemima s kojima se većina nas susreće. Tokom života objavio je više od 30 knjiga, među kojima je najpoznatija „Psihološki aikido“, a prodate su u više od 5 miliona primjeraka.
Cijeli svoj radni vijek posvetio je tome da ljudima pomogne da bolje razumiju sebe i druge, prevaziđu mentalne teškoće i žive smirenije i ispunjenije. Iza sebe je ostavio i jednu kratku, ali izuzetno jasnu lekciju o tome po čemu se razlikuje dobar od lošeg čovjeka.
Znate li kako prepoznati kukavice i zlobne ljude?
Dobar čovjek je velikodušan, loš čovjek je pohlepan
Psiholozi ljude često dijele na altruistične i egoistične. Istina je da egoizam postoji u svakoj osobi, ali u različitoj mjeri. Neko može biti toliko sebičan da cijeli svijet doživljava kao pozornicu na kojoj je on glavna zvijezda, dok druge vidi kao podređene. S druge strane, neko može biti spreman na mnogo toga zbog svojih voljenih – porodice, prijatelja, kolega…
Dobrota čovjeka može se procijeniti i prema tome:
- Može li popustiti kad je potrebno
- Može li se odvojiti od nečega što mu ne treba
- Da li je zavidan
- Koliko može izdržati zarad onih koje voli
Ako je sebičnost dominantna, osoba će u svim situacijama svoje interese stavljati na prvo mjesto, zanemarujući sve oko sebe.
Dobar čovjek je hrabar, loš čovjek je kukavica
Kod ljudi se često javljaju bijes, zloća i iritacija zbog straha od svega što ih okružuje. Na primjer, neko neće pomaziti mačku jer mu je to „nehigijenski“, svakoga posmatra kao potencijalno nepoštenog, stalno sumnja, čak i ako nikada nije imao loše iskustvo.
Dobar čovjek je slobodan od takvih misli. Njegovi ga bližnji ponekad mogu smatrati naivnim, ali on se ne opterećuje zamišljenim opasnostima. Ima zdravu mjeru opreza, ali samo tamo gdje je to stvarno potrebno.
Visoka emocionalna inteligencija najčešće nedostaje ljudima koji su puni bijesa i ljutnje. Takvi teško razumiju druge i zato ne mogu biti ni velikodušni, ni otvoreni, ni ljubazni.
Kukavičluk nije osobina dobrog čovjeka. On može biti čak i previše hrabar, ali je prijatan i otvoren za razgovor. Loša osoba neprestano se plaši i u svakoga sumnja.
Dobar čovjek u drugima vidi sličnosti, loš čovjek vidi razlike
Ljubazna osoba u drugim ljudima prepoznaje ono što joj je blisko i poznato. Zbog toga se prirodno javlja simpatija, koja podstiče dobra djela i zdravu komunikaciju.
Zlobna, ljuta osoba primarno vidi razlike, i takav stav je udaljava od drugih. Često primjećuje samo negativno i u ljudima i u situacijama. To se događa jer je sama po sebi neprijateljski nastrojena, pa svojim stavom remeti i svoje i tuđe raspoloženje.
Ljubazna osoba traži ono što je zajedničko, što vodi obostranim simpatijama i olakšava uspostavljanje dobrih odnosa.