Požar koji je nedavno izbio na deponiji “Krupačke stijene” potaknuo je novi val zabrinutosti među građanima Sarajeva, Istočnog Sarajeva i okolnih opština. Gust dim koji se širio naseljenim područjima ugrozio je zdravlje stanovništva, a ekološki aktivisti i mještani ponovo postavljaju ključno pitanje: ko će snositi odgovornost?
"Deponija, udaljena tek 30 metara od rijeke Željeznice, prema riječima predsjednika Ekološkog pokreta 'Krupac' Vladimira Lubura u razgovoru za Detektor, godinama je leglo opasnog otpada, uključujući i medicinski te životinjski. 'Ona je sad tempirana bomba', upozorava Lubur, navodeći da se otrovne materije cijede direktno u podzemne vode iz kojih građani crpe pitku vodu."
Iako su inspektori iz Istočnog Sarajeva potvrdili da su izašli na teren, ni rezultati pregleda ni podaci o ranijim inspekcijama nisu objavljeni. Iz javnog preduzeća “Trnovo”, koje upravlja deponijom, stigao je samo kratak odgovor: “Nemamo vremena za razgovor.”
Ekološki aktivista Anes Podić iz “Eko akcije” podsjeća da ova deponija, bez ikakve dozvole za rad, postoji od 1997. godine na lokaciji starog kamenoloma. Vlasti su više puta upozoravane, ali bez konkretnih pomaka. Posebno zabrinjava što toksične vode iz deponije direktno završavaju u rijeci Željeznici – potencijalnom izvoru sarajevske pitke vode.
Gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić priznaje ozbiljnost situacije, ali ističe da je deponija “jedina opcija” za tri opštine. Planira se zatrpavanje požarišta i eventualna legalizacija deponije kao sanitarne, za što bi trebalo najmanje 10 miliona KM.
Prema podacima Ministarstva za ekologiju RS, deponija nema dozvolu za upravljanje otpadom jer ne ispunjava zakonske uslove. Ekološku dozvolu izdala je lokalna samouprava. Ministarstvo tvrdi da je još 2021. godine naloženo uzorkovanje otpada i ishođenje dozvola – ali bez rezultata.
Novinarka i glavna urednica Spin.info portala Sanja Vasković, koja živi u blizini deponije, podsjeća da se godinama upozoravalo na mogući požar. “Mi samo čekamo da se zapali, pa da dođu vatrogasci i zatrpaju zemljom. A zdravlje ljudi svakodnevno je ugroženo.”
Za sada, nadležni prebacuju odgovornost jedni na druge, dok građani udišu zagađeni zrak i strahuju za kvalitet vode. Pitanje koje ostaje bez odgovora: Koliko još mora da izgori da bi se neko konačno pozvao na odgovornost?