Sardinija nije samo popularna ljetna destinacija sa kristalno čistim morem i slikovitim gradovima, već i ostrvo koje čuva svoj jezik, običaje i kulinarsko naslijeđe. Među brojnim specijalitetima, jedan proizvod posebno privlači pažnju Casu martzu, sir sa gotovo mitskim statusom u svijetu gastronomije.
Šta je Casu martzu?
Ime Casu martzu na sardinskom znači „truhli sir“. Počinje kao klasični ovčiji sir pekorino sardo, ali prolazi kroz neobičnu fazu zrenja. Sir se namjerno izlaže muhama vrste Piophila casei, koje polažu jaja na njegovu površinu. Kada se izlegu larve, one razgrađuju unutrašnjost sira, pretvarajući čvrstu strukturu u meku, kremastu masu.
Rezultat je sir jakog mirisa i intenzivnog, začinjenog ukusa. Konzumenti su podijeljeni, jedni ga obožavaju, dok drugi ne mogu ni pomirisati. Zbog prisustva živih larvi, Casu martzu je često nazivan „najopasnijim sirom na svijetu“.
Okus i način konzumiranja
Okus Casu martzu je jak, začinjen i aromatičan, podsjećajući na veoma zrele plave sireve. Tekstura je mekana, ponekad gotovo tečna, a tradicionalno se jede sa sardinskim hljebom pane carasau i crvenim vinom Cannonau. Hrabriji ga jedu sa živim larvama, dok drugi čekaju da larve uginju prije konzumiranja.
Pravni status
Uprkos popularnosti, Casu martzu je zvanično zabranjen. Italijanski zakon iz 1962. godine zabranjuje prodaju hrane koja sadrži žive parazite, a EU je kasnije pojačala ove propise. Larve teoretski mogu preživjeti ljudski digestivni trakt i izazvati rijetke crijevne infekcije, zbog čega sir nosi potencijalni rizik. Ipak, zvanični slučajevi bolesti nisu zabilježeni, što izaziva rasprave između zaštitnika tradicije i stručnjaka za sigurnost hrane.
Cijena i ilegalna prodaja
Iako zabranjen, Casu martzu se i dalje prodaje ilegalno. Na crnom tržištu cijena dostiže 80–100 eura po kilogramu, znatno više od običnog pekorina. Njegova rijetkost i „zabranjeni“ status povećavaju vrijednost.
Postoje inicijative za legalizaciju proizvodnje pod strogo kontrolisanim uslovima, kako bi se očuvalo kulturno naslijeđe i osigurala sigurnost hrane. Neki stručnjaci predlažu certifikovani uzgoj larvi u sterilnim uslovima, spajajući tradiciju i moderne standarde.