Hamnei je mrtav, objavio je upravo na društvenim mrežema predsjednik SAD Donald Trump.
“Hamenei, jedan od najzlokobnijih ljudi u historiji, je mrtav,” napisao je američki predsjednik Donald Trump na platformi Truth Social.
"Čujemo da mnogi njihovi pripadnici Revolucionarne garde (IRGC), vojske i drugih sigurnosnih i policijskih snaga više ne žele da se bore i traže imunitet od nas. Sada oni mogu dobiti imunitet, kasnije će dobiti samo smrt", napisao je Trump.
Inače, Reuters je večeras objavio da je tijelo vrhovnog vođe Irana, ajatolaha Alija Hamneija pronađeno i da je mrtav, a pozvao se na izjavu izraelskog zvaničnika, a Iran je to negirao.
Podsjetimo, tokom napada Izrael i SAD na Iran, projektili su pogodili rezidenciju vrhovnog iranskog vođe Alija Hamneija, kao i predsjedničku palatu u Teheranu.
Satelitski snimci su otkrili da je napad bio itekako razoran.
Hamnei je bio vrhovni vođa Irana od 1989. godine i najutjecajnija politička i vjerska figura u zemlji više od tri decenije. Rođen je 19. aprila 1939. godine u Mašhadu, u vjerskoj porodici. Nakon Islamske revolucije 1979. godine postao je jedan od ključnih ljudi novouspostavljene Islamske Republike.
Kao vrhovni vođa imao je konačnu riječ u svim ključnim državnim pitanjima. Bio je vrhovni komandant oružanih snaga, nadgledao sigurnosne strukture, imenovao čelne ljude pravosuđa, državnih medija i mnogih drugih institucija. Iako Iran ima predsjednika i parlament, vrhovni vođa ima presudan utjecaj na strateške odluke.
Tokom njegove vladavine Islamska revolucionarna garda postala je izuzetno moćna vojna i ekonomska struktura, s velikim utjecajem unutar zemlje i u regionu.
Khameneijevu vladavinu pratile su i brojne kritike međunarodnih organizacija za ljudska prava. Iran je optuživan za ograničavanje slobode govora i medija, represiju nad političkim protivnicima, hapšenja aktivista i stroge kazne za učesnike protesta.
Masovni protesti 2009., 2019. i 2022. godine bili su praćeni velikim brojem hapšenja i intervencijama sigurnosnih snaga. Posebne kritike odnosile su se na položaj žena, manjinskih zajednica i na primjenu smrtne kazne.
Pristalice vlasti tvrdile su da su mjere bile nužne radi očuvanja stabilnosti države, dok su kritičari smatrali da su prava i slobode građana ozbiljno ograničavani.