Neodređeno odgađanje plana Donald Trump da u utorak navečer bombarduje iranske mostove i elektrane široko se opisuje kao ostavljanje sukoba u stanju neizvjesnosti, ali to je daleko od istine.
Pakistan insistira da mogućnost razgovora u Islamabadu nije nestala, te da se i dalje razmjenjuju pozitivne poruke, ali se u međuvremenu mjesto konkretnih sukoba prebacilo s kopna na more.
Obje strane nastoje dokazati da mogu efikasnije provoditi blokadu Hormuškog moreuza od druge. To je postalo oblik "topovnjačke diplomatije“ u najvažnijem geopolitičkom plovnom putu na svijetu, piše The Guardian.
Nadmetanje snaga SAD i Irana
Iran, pucajući na trgovačke brodove i zapljenjujući ih dok pokušavaju proći kroz moreuz, želi poslati poruku da može održavati svoj pritisak na svjetsku ekonomiju.
SAD, kroz blokadu iranskih luka, pokušavaju nešto neposrednije. Putem sankcija i pomorskih operacija nastoje dovesti do kolapsa iranske ekonomije, jer Teheranu ponestaje prostora za skladištenje nafte koju proizvodi i ne može izvoziti zbog blokade. To je nadmetanje snage u kojem obje strane vjeruju da je vrijeme na njihovoj strani.
Gholamhossein Mohseni-Eje’i, šef iranskog pravosuđa, rekao je: "Neprijatelj nije u poziciji da nam postavlja rokove.“
Američki ministar finansija Scott Bessent izjavio je da će za nekoliko dana „skladišta na ostrvu Kharg biti puna, a krhka iranska naftna polja će biti zatvorena. Ograničavanje iranske pomorske trgovine direktno pogađa glavne izvore prihoda režima.“
Ovo se poklapa s analizom koju zagovara Fondacija za odbranu demokratija. FDD, think tank snažno protiv iranskog režima, tvrdi da moreuz nije presudno oružje za Iran, već izvor slabosti. Prema toj tezi, Iran bi mogao ostati bez skladišnog prostora za naftu već do nedjelje, 26. aprila.
Kako Amerikanci pritišću?
Pišući za RealClearDefense, Lance B Gordon, penzionisani mornarički oficir, naveo je: „Prisiljavanje Irana da zaustavi proizvodnju zbog nedostatka skladišta može dovesti do dugoročne štete na ležištima, uključujući gubitak propusnosti, prodor vode i zbijanje formacija, što može trajno smanjiti buduću proizvodnju i prihode.“
Prisilna zatvaranja mogla bi trajno eliminisati između 300.000 i 500.000 barela dnevno. Mark Dubowitz, izvršni direktor FDD-a, kaže da strategija sada podrazumijeva prekid vatre na jednom frontu i pojačan pritisak na drugom, uključujući povećani pritisak američke Centralne komande kroz zapljenu brodova.
Kombinacija blokade, provođenja sankcija i implicitne prijetnje novim napadima odvija se paralelno s pregovorima. Iran tvrdi da razumije ovu američku strategiju i da je može osujetiti, djelimično odbijanjem da nastavi pregovore dok se američka blokada ne ukine.
Kompanija za praćenje tereta Vortexa izvijestila je da je najmanje 34 tankera povezana s Iranom zaobišla američku blokadu od njenog početka, 19 ih je izašlo iz Zaljeva, a 15 je ušlo iz Arapskog mora.
Šest tankera koji su napustili područje prevozilo je oko 10,7 miliona barela iranske sirove nafte, što je donijelo procijenjenih 910 miliona dolara (670 miliona funti) prihoda, uz popust u odnosu na Brent naftu.
Direktne posljedice
Drugo, Iran ne mora daleko tražiti dokaze da njegova blokada moreuza djeluje. Cijena nafte, koju je Trump pokušavao sniziti porukama na društvenim mrežama – ostaje ključni pokazatelj za Iran i iznosi više od 100 dolara po barelu.
Postoje i drugi znakovi, otkazivanje 20.000 letova Lufthanse zbog cijene avionskog goriva, praznine u hotelskim rezervacijama ovog ljeta, nivo zaliha nafte u luci Fujairah u UAE, cijena bakra i kondoma, troškovi evropskih država za ublažavanje energetske inflacije, pa čak i broj senatskih mjesta koje demokrate ciljaju osvojiti u novembru.
U ovom globalnom sukobu raspoloženje birača u Tennesseeju o Trumpovom upravljanju ekonomijom jednako je važno u Teheranu kao i u Bijeloj kući.
Gledajući svoju zemlju kao novu veliku silu, komandant zrakoplovnih snaga Iranske revolucionarne garde, Majid Mousavi, rekao je: „Južni susjedi Irana trebaju znati da će, ako se njihova teritorija i objekti koriste za napade na iranski narod, morati zauvijek zaboraviti na proizvodnju nafte na Bliskom istoku.“
Ali Iran također nagovještava da ima i druge karte u rukavu. Novinska agencija Tasnim, povezana s Revolucionarnom gardom, pisala je o mogućnosti prekida internet kablova.
Navodi se koncentracija komunikacijske infrastrukture zemalja Zaljeva u Hormuškom moreuzu i upozorava da bi svaki prekid doveo do katastrofe za digitalne ekonomije regije.
Međutim, ovakva eskalacija mogla bi izazvati napetosti unutar samog Irana, koji je već iscrpljen ratom. Trump tvrdi da vidi znakove dubokih podjela u iranskom rukovodstvu, što bi bio razlog zašto Teheran ne odgovara na američke prijedloge.
Koliki su ti razdori zaista, predmet je rasprave, ali ono što je neosporno jeste pritisak na obične Irance. Kontinuirani prekid interneta – uveden iz sigurnosnih razloga, svakodnevno gura hiljade, često mladih poduzetnika, u nezaposlenost.
Postoje i pozivi, vjerovatno bez uspjeha, da se prekid vatre iskoristi za širu unutrašnju raspravu o odgovoru zemlje na krizu, umjesto da odluke donosi samo sigurnosna elita. Reformistički pisac Ahmad Zeidabadi u srijedu je poručio da produženje primirja treba biti prilika:
"Umjesto agresije, optužbi i širenja straha, što je postalo glavni način našeg političkog djelovanja kao Iranaca – moramo stvoriti siguran, slobodan i civiliziran prostor za raspravu o opcijama koje su nam na raspolaganju u ovoj krizi, kako bi se na kraju donijela najbolja i najracionalnija odluka, i to uz potpunu iskrenost i hrabrost", piše The Guardian.