Donald Trump bio je opsjednut sprečavanjem nuklearnog katastrofe još otkad je bio graditelj 1980-ih.
Tada je Trump navodno predložio, s tipičnom grandioznošću, da će, ako ga predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Ronald Reagan imenuje "ovlaštenim ambasadorom", okončati Hladni rat "u roku od jednog sata".
Od tada Trump rijetko prestaje govoriti o ublažavanju opasnosti od nuklearnog oružja.
Prvi mandat
U svom prvom predsjedničkom mandatu, nedugo prije odlaska na ono što će postati zloglasni summit 2018. s Vladimirom Putinom u Helsinkiju, Trump je nuklearne bombe nazvao "najvećim problemom na svijetu" i sažeo za novinare čemu se nadao postići:
"Nema više nuklearnog oružja bilo gdje u svijetu."
Trump je često govorio o toj temi i u svom drugom mandatu, uvijek iznova upozoravajući na "Treći svjetski rat", prenosi Politico.
Sredinom februara je izjavio:
"Nema razloga da pravimo potpuno nova nuklearna oružja. Već ih imamo toliko."
Stoga je više nego malo zanimljivo uzeti u obzir da je, u manje od tri mjeseca kao predsjednik SAD, Trump već pokrenuo suprotan trend: potencijalno najbrže i najopasnije ubrzanje širenja nuklearnog oružja širom svijeta od ranog Hladnog rata.
Nove nuklearne sile nisu samo odmetničke nacije koje su dugo bile u središtu brige SAD, zemlje poput Irana i Sjeverne Koreje.
Zemlje koje razmišljaju o nuklearnom naoružanju sve su više dugogodišnji saveznici SAD, od Njemačke do Južne Koreje, Japana do Saudijske Arabije.
Prijetnja povlačenja
Suočene s prijetnjom povlačenja SAD iz svojih odbrambenih obaveza, sve više zemalja sada otvoreno govori o prihvatanju bombe - i jednako zabrinjavajuće, zapravo postavljanju nuklearnog oružja ako izbije neprijateljstvo.
Nema niti dokaza da je u naletu aktivnosti koje obilježavaju ono što je Trump nazvao "najuspješnijim" početkom bilo kojeg predsjedničkog mandata u historiji SAD, njegova administracija čak počela računati s implikacijama ovih naizgled kontradiktornih politika.
Portparol Vijeća za nacionalnu sigurnost, James Hewitt, nije direktno odgovorio na pitanja namjerava li Trump otvoriti put saveznicima za dobivanje nuklearnog oružja budući da oni preuzimaju veći teret odbrane u svojim regijama.
No, Hewitt je rekao:
"Predsjednik Trump više puta je upozorio da je nuklearno uništenje najveća prijetnja čovječanstvu i predan je politici koja promovira neširenje nuklearnog oružja širom svijeta."
Nuklearni stručnjaci, međutim, primjećuju da administracija ima malo osoblja za rješavanje nuklearne proliferacije.
Nekoliko kandidata iz ministarstva odbrane i State Departmenta za Upravu za nuklearnu nacionalnu sigurnost čekaju potvrdu.
Grad duhova
U Vijeću za nacionalnu sigurnost još nije imenovano mjesto višeg direktora za kontrolu naoružanja.
"Čuo sam da je to čisti grad duhova", rekao je Matt Costlow, koji je radio u Pentagonovom Uredu za nuklearnu i raketnu obrambenu politiku u Trumpovom prvom mandatu.
On je nastavio:
"Jednostavno nema nikoga. A osoblje koje je tamo toliko je razrijeđeno da uzrokuje ovu paralizu."
Kao rezultat toga, dodaje on, "Ne znam ima li Trumpova administracija još uvijek čvrsto stajalište o poželjnosti da saveznici postanu nuklearni. Mislim da postoji mješavina stajališta."
Ipak, jasno je da je Trumpovo signaliziranje globalnog smanjivanja odbrambenog kišobrana SAD također proizvelo ubrzani trend prema izgradnji - ili barem razmatranju postavljanja - nuklearnog oružja.
Potencijalni protivnici SAD, kao i saveznici, kažu da su zbunjeni činjenicom da niko u Trumpovoj administraciji ne izgleda voljan ili sposoban uhvatiti se ukoštac s tim pitanjem.
U Pekingu, kineski zvaničnici su sve zabrinutiji da se "regionalna sigurnost fragmentira i da će se na kraju morati nositi s više nuklearnih ili 'nuklearno latentnih' zemalja u Aziji", rekla je Francesca Giovannini, voditeljica Projekta upravljanja atomom na Harvardskoj školi za vladu Kennedy, koja se sastala s kineskim predstavnicima krajem marta.
Problem je, rekla je, u tome što Kinezi "stvarno nemaju nikakvu ideju o tome koga će imenovati za poslove kontrole naoružanja":
Nemaju stručnost
"Trumpovi ljudi nemaju stručnost za donošenje odluka."
Jedan viši zvaničnik kojeg je Senat upravo potvrdio, podsekretar odbrane za politiku Elbridge Colby, bio je vodeći i često oštar glas u vršenju pritiska na evropske i azijske saveznike da pojačaju vlastitu odbranu.
Prošle godine Colby je novinskoj agenciji Yonhap rekao da će Južna Koreja morati preuzeti "primarnu, u suštini ogromnu, odgovornost" za vlastitu odbranu.
Dodao je da Washington ne bi trebao sankcionirati Seul ako odluči krenuti s nuklearnim oružjem.
U svom svjedočenju u Senatu u martu, Colby je također rekao da Trump vjeruje da Tajvan mora povećati svoju potrošnju na odbranu s ispod tri posto na oko deset posto bruto domaćeg proizvoda kako bi odvratio rat s Kinom - povećanje koje je tajvanski premijer Cho Jung-tai nazvao "nemogućim".
Mnogi saveznici SAD sada imaju osjećaj da Trump napušta cijeli poslijeratni globalni sistem i baca svijet natrag u opaku borbu za moć u kojoj najveće sile dominiraju svojim regijama, a manje zemlje se brinu same za sebe.
Državni sekretar Marco Rubio gotovo je to rekao u intervjuu 30. januara s konzervativnom stručnjakinjom Megyn Kelly, kada je zapravo priznao da je Washingtonov globalni hegemonijski položaj bio "anomalija".
“Bio je to proizvod kraja Hladnog rata, ali na kraju ćete se vratiti do tačke u kojoj ste imali multipolarni svijet, više velikih sila u različitim dijelovima planete”, rekao je Rubio.
"Poruka koja dolazi iz SAD je da se Trumpova vanjska politika svodi samo na sfere utjecaja, rekao je Karl Friedhoff, stručnjak za istočnoazijsku sigurnost pri Chicago Council on Global Affairs.
"Rusija može imati Ukrajinu. Kina može imati Tajvan", tvrdi Friedhoff.
Kao rezultat toga, neki stručnjaci za nacionalnu sigurnost kažu da bi se ovo moglo pretvoriti u najnestabilnije razdoblje od ranog Hladnog rata - nestabilno razdoblje koje bi moglo imati puno više nuklearnih bombi na puno više mjesta.
"Ljudi izvan SAD to jasnije vide", rekao je Friedhoff.