Kada je prije četiri mjeseca objavljena, ideja o Odboru za mir činila se u potpunosti povezanom s budućnošću Gaze. Od tada su se stvari promijenile.
Sada je odbor zauzeo znatno širu perspektivu.Možda je to oduvijek bilo planirano, ali u Davosu su njegove ambicije postale otvorenije, njegov obuhvat mnogo širi, a tempo hitniji. Poruka je glasila: da, Gaza, ali i da, sve ostalo. Što se Gaze tiče, pipci Trumpovog mirovnog plana se zasigurno šire.
Nova gaza
Dok su se članovi odbora prvi put okupljali, Jared Kushner, Trumpov zet koji ujedno obavlja ulogu njegovog putujućeg diplomate za sklapanje dogovora, održao je kratku PowerPoint prezentaciju u kojoj je prikazao svoju viziju kako bi Gaza mogla biti redizajnirana i promišljena kao raj slobodnog tržišta.
Njegova poruka bila je sasvim jasna da Gazu ne treba posmatrati kao ratnu zonu, već kao investicijsku priliku i šansu za novi ekonomski model.
Umjesto da se ljudima omogućava život koji u potpunosti zavisi od pomoći, rekao je, svijet bi trebao stvoriti Gazu koju pokreću investicije i preduzetništvo.
Ambicija je djelovala ogromno, ali je ujedno bila u snažnom kontrastu s realnošću u kojoj veliki broj ljudi spava u poderanim šatorima, usred gomila ruševina čije će uklanjanje trajati godinama.
Jedno je govoriti o sveobuhvatnom oporavku, a sasvim drugo ga ostvariti.
Pa je li cinično sugerirati da bi tvorevina nastala iz rata na Bliskom istoku sada trebala biti viđena kao izazivač Ujedinjenim nacijama?
Iskreno — vjerovatno ne.
Je li iko ikada postigao nešto potcjenjujući ambicije američkog predsjednika?
Za početak, UN nije baš najpopularnija organizacija na svijetu.
Uprkos svojim težnjama i humanitarnom kredibilitetu, suočava se s beskrajnim nizom kritičara koji je optužuju za sve — od institucionalizirane pristrasnosti do potpune korupcije.
Izrael, koji je posebno gleda s prezirom, ove sedmice je započeo radove na rušenju sjedišta UNRWA-e u Jerusalemu, agencije UN-a osnovane za podršku palestinskim izbjeglicama, koju Izrael više puta optužuje da pomaže Hamasu.
UN je, s druge strane, odbacio te optužbe i rušenje opisao kao „napad bez presedana“.
Izrael će se pridružiti ovom novom odboru.
Više od jednog izraelskog zvaničnika reklo mi je da bi mnogo radije sarađivali s Bijelom kućom nego s UN-om, koliko god američka administracija ponekad bila nepredvidiva.
Naravno, širom svijeta ima bezbroj onih koji bi stali u odbranu UN-a.
Ali čak i sam čelnik organizacije priznaje da se ona bori da zadrži svoju vodeću ulogu u globalnoj diplomatiji.
Odbor za mir neće uskoro zamijeniti UN.
Zapravo, postoji vrlo velika vjerovatnoća da se to nikada neće ni dogoditi, naročito ako ga Evropa nastavi dočekivati s podsmijehom.
Ali on jeste izazov — i simbol načina na koji se svjetski poredak mijenja pred našim očima.
Amerika, koja se dugo predstavljala kao lider i policajac slobodnog svijeta, sada formira vlastitu grupu.
Za sada, Odbor za mir je uglavnom rezervisan za Trumpove prijatelje i one koji to žele postati.
On je, uostalom, predsjedavajući doživotno, a ima i pravo da imenuje svog nasljednika.
Šta bi se tačno moglo dogoditi ako bi Amerika 2028. godine izabrala demokratskog predsjednika, niko ne može sa sigurnošću reći.
Ali kada bi se odboru sada pridružile Rusija, ili Indija, ili Kina — ili sve one zajedno — tada bi se dinamika promijenila.
Odjednom bi ovaj odbor mogao imati ogromnu privlačnu snagu i moć, poput masonske lože s nuklearnim oružjem.
Živimo u vremenu diplomatije bez presedana i nepredvidivih ishoda.
I za mnoge je to — nelagodno.