Već decenijama je strategija Kremlja da trajno zabije klin između Sjedinjenih Američkih Država i Evrope, dijeleći i slabeći svoje tradicionalne zapadne protivnike, piše CNN.
Godinama Rusija promovira sabotažu i dezinformacije kako bi potkopala zapadne institucije, koje Moskva vidi kao tvrdokorne prepreke svojim teritorijalnim ambicijama i snovima o povratku statusa i moći nalik sovjetskom periodu.
Razbijanje NATO-a, moćnog zapadnog vojnog saveza, bila je posebno snažna fantazija, naročito od početka rata u Ukrajini. Zabrinutost zbog mogućeg širenja NATO-a Kremlj je koristio kao opravdanje za brutalnu, potpunu invaziju prije gotovo četiri godine.
Rusija i Kina trljaju ruke
Zamisliva je, stoga, radost u hodnicima moći u Kremlju pri mogućnosti da se zapadno jedinstvo raspadne i da NATO, koji je 80 godina bio bedem protiv ruskih prijetnji, konačno implodira zbog naizgled nevjerovatnog pitanja Grenlanda i nepoželjnih nastojanja američkog predsjednika Donalda Trumpa prema toj danskoj teritoriji.
Rusija, sa strane, posmatra zaprepašteno kako se njeni stari neprijatelji međusobno iscrpljuju.
„Kina i Rusija sigurno trljaju ruke“, primijetila je na mreži X Kaja Kallas, šefica vanjske politike Evropske unije, nakon što je Trump zaprijetio izvanrednim carinama evropskim saveznicima koji se protive američkom preuzimanju.
I Kina i Rusija odlučno odbacuju optužbe da imaju teritorijalne pretenzije prema Grenlandu – čak i danska vojska navodi da ne postoji značajna prijetnja invazijom s istoka.
Ipak, na ruskoj državnoj televiziji, proruski komentatori slavili su Trumpove poteze oko Grenlanda, ocjenjujući ih kao „katastrofalan udarac NATO-u“ i kao nešto što je „zaista ogromno za Rusiju“.
Prevladavajuće je mišljenje da će, s obzirom na to da se NATO suočava s najvećom krizom u posljednjih nekoliko decenija i da se transatlantsko jedinstvo možda raspada, zapadna podrška ratnim naporima Ukrajine neminovno oslabiti, dajući Moskvi još jaču poziciju na bojnom polju.
Nažalost po Kijev, to bi se moglo pokazati tačnom procjenom.
Ali čepovi od šampanjca u Kremlju još se ne otvaraju.
Baremo u početku, službeni odgovor Moskve bio je relativno suzdržan, pa čak i kritičan. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je novinarima da Trump, kada je riječ o Grenlandu, „djeluje izvan normi međunarodnog prava“ – što dolazi iz Kremlja koji je sam godinama tolerirao ili nadzirao bezbrojne povrede međunarodnih normi i zakona, uz rastući autoritarizam u zemlji i inostranstvu.
Američka kontrola nad Grenlandom u Moskvi bi se mogla smatrati stvarnim izazovom ruskoj dominaciji u arktičkoj regiji.
Duboke brige Kremlja
Ali Kremlj vjerovatno ima i dublje brige, dok – poput ostatka svijeta – s nelagodom i zabrinutošću posmatra kako nepredvidiva Trumpova administracija raspolaže, naizgled bez ikakvih ograničenja, vojnom i ekonomskom globalnom moći.
„Jednostrane i opasne akcije često zamjenjuju diplomatiju, napore da se postigne kompromis ili pronađu rješenja koja bi odgovarala svima“, nedavno je izjavio ruski predsjednik Vladimir Putin u svom prvom vanjskopolitičkom govoru ove godine.
„Umjesto da države međusobno vode dijalog, postoje oni koji se oslanjaju na princip ‘sila daje pravo’ kako bi nametnuli svoje jednostrane narative, oni koji vjeruju da mogu nametati svoju volju, držati drugima lekcije o tome kako moraju živjeti i izdavati naredbe“, dodao je Putin, bez ikakvog nagovještaja samokritike, u očitoj aluziji na američko djelovanje na međunarodnoj sceni.
Već sada se mreža savezništava Moskve – teško načeta prošlogodišnjim svrgavanjem ruskog saveznika, sirijskog diktatora Bašara al-Asada – ubrzano raspada.
Iran, dugogodišnji ruski saveznik, bio je prošle godine meta bolnih američkih i izraelskih zračnih napada. Nakon nedavnog brutalnog gušenja antivladinih protesta, mogao bi uskoro ponovo biti napadnut, čime bi bio ugrožen opstanak pro-moskovskog islamskog režima.
Ranije ovog mjeseca, dramatično hapšenje venecuelanskog predsjednika Nicolása Madura od strane američkih snaga, miljenika Kremlja, bio je još jedan šamar Moskvi.
'Glavni doktor ludnice'
A govor o tome da bi Kuba, tradicionalni ruski klijent i američki protivnik, mogla biti sljedeća na Washingtonovoj listi za promjenu režima, nagovještava dodatna vanjskopolitička poniženja za Kremlj.
Moskva već dugo omalovažava poslijeratni, na pravilima zasnovan međunarodni poredak kao tek zapadni alat, prepun dvostrukih standarda, za obuzdavanje svojih protivnika – među kojima je, prije svega, sam Kremlj.
Rusija je otvoreno dovodila u pitanje zabranu iz Povelje UN-a o mijenjanju granica silom i rutinski se zalagala za svijet u kojem velike sile imaju pravo na ekskluzivne sfere utjecaja.
Čini se da Washington sada sve više dijeli takav ruski svjetonazor – barem na papiru, što predstavlja važnu pobjedu za upornost Moskve.
Ali slavlje zbog te pobjede za sada je na čekanju, uslijed zabrinutosti kakav bi se opasan novi svijet mogao otvoriti.
Suočavanje sa sve nepromišljenijim Trumpom moglo bi se pokazati kao veliki izazov za Kremlj, naviknut na stabilniju i predvidljiviju američku administraciju.
Kako je jedan utjecajni ruski tabloid, Moskovskij Komsomolets, nazvavši Trumpa „glavnim doktorom ludnice“, tjeskobno komentarisao: „Imamo osjećaj da je i glavni doktor azila poludio i da se sve raspalo.“